New York Times piše o uskrsnoj misi u Bagdadu, potpunom povlačenju američkih marinaca iz glavnog grada Iraka, šiitskom hodočašću, prvom slobodnom u posljednjih 30 godina. Times ističe i riječi lidera Islamske revolucije u Iraku, organizacije koju pomaže vlada u Teheranu, a koji kaže: “ Mi ne želimo Saddama i mi ne želimo Busha. Mi želimo islam.”
Ova njujorška novina navodi primjer uskrsne mise za iračke katolike, kojoj je nazočilo i nekoliko američkih vojnika. U Iraku živi oko milijun kršćana koji su sa Saddamom imali priznate vjerske slobode. Čak je i jedan od njegovih najbližih suradnika Tarik Aziz – kršćanin.
No, bostonski Christian Science Monitor piše o strahu iračkih kršćana za svoje slobode, pa čak i za vlastite živote. Strah potiče zbog mogućnosti budjenja islamskog pokreta u Iraku i pojave netoleratnih muslimanskih organizacija. Jedan katolički biskup navodi kako u povijesti ovih prostora postoji duga tradicija proganjanja kršćana, još od vremena Džingisa Kana.
Irački kršćani se smatraju bolje obrazovanim od svojih sunarodnjaka muslimana, pa se ne oglašavaju u javnosti, plašeći se da se nasilje s ulica ne pretvori i u vjerski vandalizam nad manjinom. Kršćani su godinama s muslimanima živjeli bez ikakvih problema. Sada se plaše vjerskog nasilja, uglavnom usmjerenog iz Irana, jer 60 posto Iračana su šiitski muslimani, baš kao i iransko stanovništvo. Oni su pod Saddamovim režimom bili žestoko proganjani.