Sučeljena s vojno nadmoćnim koalicijskim snagama, iračka je vlada pribjegavala nekonvencionalnim gerilskim taktikama, kršeći pri tome osnovna medjunarodna pravila oružanog sukoba. Ali i neke akcije vojske koalicije, nasle su se pod udarom kritika.
Prošli je tjedan, u eksploziji automobila, na kontrolnoj točci 130 milja sjeverozapadno od Bagdada, poginulo sedam američkih vojnika. Žena u automobilu navodno je, suzama i zapomaganjem, namamila vojnike. Kad su joj pritrčali u pomoć, eksplodirala je bomba i sve ih zajedno raznijela. U jednom ranijem napadu bombaša-samoubojice, blizu Najafa, jedan je irački časnik izveo sličan napad pretvarajući se da je taksist. I zamjenik iračkog premijera – Tariq Aziz, i irački ministar informacija – Mohamed Said Sahaf, javno su podržavali i pohvalili te akcije. No, većina analitičara smatra ih kršenjem medjunarodnih pravila ratovanja.
Tim Lomparis na čelu je odsjeka političkih znanosti sveučilišta St. Louis: ”U napadima bombaša–samoubojica koriste se, u vojne svrhe, civili. Takvi su napadi izravno kršenje Ženevskih konvencija prema kojima oružje uvijek treba nositi tako da ga svatko vidi. Bombaši-samoubojice, medjutim, uvijek ga na sebi kriju.”
Četiri Ženevske konvencije, višestrani su medjunarodni ugovori zaključeni 1949. godine i potpisani od preko 200 zemalja. Njima se reguliraju različita pitanja iz medjunarodnih prava – zaraćene strane se obvezuju na zaštitu civila, bolesnih i ranjenih vojnika te ratnih zarobljenika. One takodjer zabranjuju ili ograničavaju korištenje nekih oružja. Cilj Ženevskih konvencija, kaže Tim Lomparis, i bio je odijeliti civile i civilne ciljeve od onih vojnih. Ta razgraničenja ne bi nikome više trebala biti mutna i nejasna, naglašava on. Drugo ozbiljno kršenje Ženevskih konvencija korištenje je bolnica u svrhu vojnih baza. Iako su, u ratnim uvjetima, neke prijevare dopuštene, činovi kakvi su simuliranje predaje ili lažiranje nevolje nisu dopušteni i predstavljaju kršenje pravila ratovanja. Civili, bolesni i ranjeni vojnici i vojnici koji se predaju, prema Ženevskim su konvencijama zaštićeni.
Sadamovi vojnici prerušeni u civile, kaže profesor Lomparis, predstavljaju jedno od brojnih kršenja tih konvencija od strane Sadamovog režima: ”Trećom su konvencijom paravojne snage priznate, ali one moraju nositi jasne oznake. I pridržavati se pravila ratovanja te svoje oružje otvoreno nositi. Prerušeni vojnici koji oružje skrivaju od pogleda, na kojima nema jasnih oznaka, poput Sadamovih fedajina, već po definiciji predstavljaju ozbiljno kršenje treće Ženevske konvencije.”
Zaštita civila bitan je dio Ženevske konvencije. Prema riječima promatrača, Saddam Hussein ne samo što nije civilima pružio zaštitu već ih je koristio i kao “ljudski štit” u obrani svojih vojnih ciljeva.
Scott Silliman profesor je prava na sveučilištu Duke, u North Carolini, i direktor sveučilišnog Centra za pravo, etiku i nacionalnu sigurnost. Nema sumnje, kaže on, da korištenje civila kao “ljudskog štita” predstavlja kršenje zakona. Kao što je i uništavanje njihove imovine. Sve to smo, naravno, vidjeli ili smo, pak, svjedoci optužbi da su fedajini vatru otvarali na iračke civile, da su ih, zajedno s iračkom vojskom, držali na samoj bojišnici.”
Profesor Silliman kaže da je koalicijskim snagama u Iraku bilo teško razlikovati vojne od civilnih ciljeva. U bitkama za Bagdad i Basru stradali su, stoga, mnogi civili ili je njihova imovina bila uništena. Profesor Silliman, medjutim, podsjeća, da gubitak civilnih života ne znači kršenje Ženevskih konvencija:”Mediji su dali veliku pozornost onom tragičnom incidentu u kojemu je na vozača kamiona otvorena vatra jer se nije zaustavio na prilazu američkoj kontrolnoj točci. Mogao je, možda, vojnik ispaliti hice upozorenja ranije, mogao je pucati i u gume. Ali ako je smatrao da mu prijeti opravdana opasnost, opravdana na temelju dotadašnjih iskustava u sličnim situacijama, pa je, stoga, pucao u samoobrani, onda bi ta njegova odluka zakonom bila podržana.”
Kritičari rata, naročito oni iz arapskog svijeta, ne slažu se s ovakvim načinom razmišljanja. Neki su optužili koalicijske snage da su namjerno gadjale civilne ciljeve. Napad na bagdadsku tržnicu okarakteriziran je kao “masakr” iako su koalicijske snage za napad rekle da je bio nesretan slučaj i izrazile duboku žalost zbog žrtava. Koalicijske su snage optužene i zbog nestašice vode, hrane i lijekova kao i nepoštivanje zakona i reda u nekim dijelovima Iraka. Prema Ženevskim konvencijama, vojska koja je područje zauzela, odgovorna je da na njemu i održava red i sigurnost. Obje su strane optužene za način na koji su postupale s ratnim zarobljenicima.
Kad su Sjedinjene Države optužile Irak za kršenje Ženevske konvencije prikazivanjem američkih ratnih zarobljenika na televiziji, neki su kritičari ukazali na fotografije Iračana u ponižavajućim situacijama, prikazane u američkim medijima. Budući da su fotografije snimili izvjestitelji “udomljeni” pri američkim snagama, kritičari Sjedinjene Države drže za to odgovornima.
Neke skupine takodjer kritiziraju Sjedinjene Države zbog toga što, u bazi Guantanamo Bay, u pritvoru drže 641 osobu iz rata u Afganistanu i odbijaju im dati status ratnih zarobljenika. Prema Ženevskim konvencijama, svaka odluka o statusu ratnog zarobljenika – a na taj status pravo ima svaki pojedinac dok se ne dokaže da ga ne zaslužuje – svaka, dakle, takva odluku da pojedinac nema pravo na status ratnog zarobljenika, trebala bi biti predmet suda.
Samo će neovisni medjunarodni tribunal, smatraju u organizaciji Human Rights Watch, moći osigurati pravedno sudjenje za ratne zločine kao i za one počinjene tijekom desetljeća Huseinove vladavine. U rad takvog suda, kažu, trebali bi biti uključeni i pravnici iz arapskog svijeta kako bi se pravedni sudski postupak osigurao svima.