Američki i francuski znanstvenici povezali su oštećenje jednog gena s bolešću poznatom po nazivu progerija, rijetkim poremećajem koji drastično ubrzava starenje. Osobe koje boluju od progerije umiru u tinejđerskoj dobi od moždanih udara ili infarkta srca, a prije smrti već izgledaju kao starci.
Za otkriće gena odgovornog za taj poremećaj američkoj ekipi znanstvenika trebalo je samo godinu dana. Jedan od sudionika istraživanja, Leslie Gordon, iz Dječje bolnice u Providenceu, i sam ima četverogodišnjeg sina koji boluje od progerije. Progerija je toliko rijetka bolest da ju je vrlo teško istraživati - u bilo kojem trenutku, u Sjedinjenim Državama je na životu tek desetak do petnaest oboljelih, a u čitavom svijetu ne više od stotinjak. Djeca s progerijom izgledaju posve normalno na rođenju, ali nakon toga počinju stariti pet do deset puta brže od normalne stope. U prosjeku, takva djeca umiru oko 13. godine života.
Američku je studiju predvodio Francis Collins, iz Nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma. Studijom su proučeni geni dvadeset pacijenata s progerijom i njihovih roditelja. Oštećenje istog gena otkriveno je u 18 slučajeva. Rezultati američke studije bit će objavljeni slijedećeg tjedna, u časopisu "Nature".
Francuska studija, - čiji su nalazi objavljeni u ovotjednom izdanju časopisa "Science" -, izvješćuje o dva slučaja progerije u kojima je otkriveno isto takvo oštećenje gena.
Radi se o genu koji stvara protein nazvan "lamin A", koji tvori unutrašnji sloj oko ovojnice stanične jezgre. Bez tog proteina, kako su otkrili znanastvenici, jezgrene opne imaju nepravilan oblik. Kod oboljelih od progerije, polovica njihovih stanica pokazuje tako izobličene jezgrene opne; u zdrave djece, izobličene se opne vide u manje od 1 posto stanica.
Moguće implikacije otkrića gena za ubrzano starenje su očigledne: što se zbiva s tim genom u iznimno dugovječnih ljudi? Francis Collins, iz Nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma, kaže da je već u toku studija koja proučava taj gen kod stogodišnjaka. Pretpostavka je da stabilnost tog gena igra ulogu u brzini starenja.