Nakon duge raspre, za “Nultu točku” na Manhattanu – tamo gdje su nekad stajala dva tornja Svjetskog trgovinskog centra - nedavno je bio odabran nacrt arhitekta Daniela Libeskinda. Radi se o lokaciji koja nosi ogromni simbolički značaj i težinu, jer radi se o mjestu duboke tuge, mjestu velikog gubitka i mjestu ljutnje i bijesa. Sada, nakon izbora idejnog rješenja za obnovu lokacije, "Nulta točka" postaje mjesto nade, mjesto koje bi trebalo zacijeliti i izliječiti rane.
Projekt Daniela Libeskinda dobio je visoke ocjene zbog toga što je pokazao osjetljivost i razumijevanje za sve te ljudske probleme. No, pred autora projekta postavlja se i mnoštvo građevinskih izazova.
Od Svjetskog trgovinskog centra, potpuno razorenog 11. rujna 2001., ostao je samo jedan dio originalnog temeljnog zida u kojemu Daniel Libeskind vidi – simbol demokracije. U njegovom memorijalnom dizajnu, taj dio betonskog zida i ostaje.
"Točno, u njemu, u tom stvarnom dijelu zida, ima nešto što duboko inspirira. On ostaje kao stanac kamen New Yorka. Ostaje i kao primjer inženjerijskog čuda, ne samo zbog visine tornjeva Svjetskog trgovinskog centra nego i zbog čvrstih temelja koji su podržavali cijeli taj kompleks zgrada. Htio sam da javnost, da građani toga uvijek budu svijesni. To je doista jedno sveto mjesto” - objašnjava ovaj arhitekt iz Berlina.
Da bi se zadržao taj, oko 70 stopa visoki, originalni dio zida, koji je, također, služio kao barijera izmedju rijeke Hudson i Svjetskog trgovinskog centra, potrebno je bilo dodati mu horizontalna pojačanja, jer zid bi, s vremenom, popustio pod pritiskom voda Hudsona.
Ogromna horizontalna pregrada, poput nekog umjetnog poda, služit će da taj zid podržava. Negdje na polovici zida, postavljen će biti travnjak ulegnutog memorijalnog parka, iz kojega će se dizati samo manji dio originalnog zida. Kolaps dvaju tornjeva uništio je i cijelu infrastukturu ispod njega, uključujući i onu prijevoznu. Novi plan za “Nultu točku” uključuje i izgradnju jednog potpuno novog prijevoznog čvorišta. Arhitektonski kritičar časopisa New Yorker, Paul Goldberger, kaže da je on New Yorku bila prijeko potreban:
"Ideja je skupiti na jednom mjestu sve linije podzemne željeznice koje se, godinama već, neorganizirano vuku ispod zemlje. Iskoristiti, dakle, tragediju, kao mogućnost da se, na donjem dijelu Manhattana, izgradi nešto puno bolje, puno solidnije i puno organiziranije. Iskoristiti tragediju kao mogućnost da cijeli grad dobije nešto bolje. Što se mene tiče, to je jedan od najboljih odgovora terorizmu!”
Svjetski trgovinski centar je bio cilj terorista i prije 11. rujna 2001. Daniel Libeskind je o tome vodio naročitog računa kako bi njegov kompleks zgrada i memorijalnog spomenika bio zaštićeniji, odnosno manje ranjiv na napade terorista.
"Na tome smo tijesno surađivali sa stručnjacima za sigurnost. U obzir su uzeti prostori za parking, za pristup kamionima, primijenili smo sve što smo od prošlih napada naučili. Sva smo ta pitanja temeljito razmotrili" - kaže gospodin Libeskind.
Jedan od razloga pogibiji tako velikog broja ljudi bila je visina nebodera Svjetskog trgovinskog centra – oni s viših katova jednostavno nisu imali izlaza. Iako bi toranj na vrhu glavne zgrade Libeskindovog projekta, da je danas izgrađen bio najviša graževina na svijetu, dio kompleksa gdje će se nalaziti uredi - neće biti viši od 70 katova.
Daniel Libeskind kaže da to ima i psihološkog i građevinskog smisla: "To je i mišljenje investitora. Ne mislim da danas ima onih koji bi na tom mjestu gradili išta više od toga. Kanim se poslužiti konvencionalnim načinima, dobro već oprobanima i od strane vatrogasaca i od strane policajaca. Evakuacija će biti brza i sigurna. To je ono što je meni bilo najvažnije - i pri pojektiranju cijelog kompleksa i pri projektiranju pojedinačnih zgrada.”
Na "Nultoj točki, radovi su već započeli. Bez obzira kakav će oblik kompleks konačno poprimiti, za njega će biti potrebno puno upornosti i znanja da ga se dovrši. Nitko to bolje ne zna od Daniela Libeskinda...
