Internet je pozdravljen kako sjajno sredstvo demokracije i javne raspre, i za skupine koje rat podrzavaju i za one koje mu se opiru. Obje strane Internet vrlo korisnim nalaze, jer obje, putem njega, mobiliziraju svoje pristase, i u Americi i izvan nje.
I pro-ratni i anti-ratni tabori u Americi, svoja suprotna misljenja i stajalista strasno i vatreno promicu i zagovaraju. U jednome se obje strane slazu – Internet u njihovom radu igra kljucnu ulogu.
Peter Schurman izvrsni je direktor neovisne politicke skupine MoveOn.org, skupine koja se protivi ratu u Iraku. "Internet je ljudima omogucio da svoja misljenja iznose o nizu pitanja, brze i ucinkovitije nego ikad prije. Amerika je velika demokracija, a Internet - njeno vazno sredstvo".
Kristinn Taylor na celu je washingtonskog ogranka konzervativne politicke skupine Free Republic, Slobodna republika, koja rat u Iraku podrzava. I on smatra da je Internet vazno sredstvo demokracije. Njegova skupina osnovana je potkraj 1996. i danas ima clanove i diljem Azije i Evrope. Po rijecima g. Taylora, Free Republic jedna je od prvih koja se pocela koristiti prednostima Interneta. "Kao i svaku drugu tehnologiju od koje su ljudi nasli koristi, i Internet su svi odmah prihvatili".
Narocito se korisnim pokazao sada, kaze Kristinn Taylor, kad je trebalo na brzinu organizirati elektronsku kampanju protiv Petera Arnetta, izvjestitelja za americku TV-mrezu NBC, koji je u intervjuu na irackoj televiziji kritizirao americke ratne planove u Iraku. Kao rezultat njihove kampanje, NBC je primio na stotine ljutitih pisama preko Interneta. I Petera Arnetta, da li pod izravnim pritiskom tih pisama ili ne, odmah otpustio. "Ono sto obje strane mogu postici preko Interneta, to je pruziti informacije u smislu kontakata i telefonskih brojeva,, prosjecnim gradjanima inace ne tako lako dostupnima. To otvara vrata brzoj komunikaciji izmedju njih i onih koji na donosenje odluka imaju utjecaja".
Peter Schurman, iz skupine MoveOn.org, istice i drugu prednost Interneta – pruzanje prilike istomisljenicima diljem svijeta da se povezu jedni s drugima. Ne s ciljem vrsenja utjecaja na druge, kaze on, nego kao pruzanje mogucnosti ljudima da jednostavno izraze misljenja koja vec imaju formulirana.
Adam Thierer, iz insituta CATO, kaze da je rat u Iraku nasao svoje cvrsto mjesto na Internetu i od njega napravio popriste jedne druge bitke – one za pridobijanje javnog mnijenja. "Veliki broj razlicitih skupina koristi se prednostima Interneta i putem njega prenosi svoje poruke i misljenja, pokusava komunicirati s drugima i od njih pridobiti podrsku svojim stavovima. Meni, za sada, jos nije poznato koja strana u toj bici pobjedjuje iako je vjerojatnije da je anti-ratnih sajtova na Internetu vise nego onih koji rat podrzavaju".
Ako je to doista tako, kaze Adam Thierer, onda on takav ishod pripisuje generacijskom jazu, jer puno je veci broj mladih koji se Internetom svakodnevno koriste i putem njega izrazavaju svoje osjecaje. Oni koji rat uglavnom podrzavaju, kaze g. Thierer, mogli bi biti oni stariji, a medju njima ima onih koji toj tehnologiji i nisu tako vicni. Statistike govore u prilog njegovoj tvrdnji. Anti-ratna skupina MoveOn.org tvrdi da ima preko 1,300.000 registriranih clanova. Tri je trecine tog clanstva privukla upravo tijekom zadnja dva-tri mjeseca. Pro-ratna skupina – Free Republic, tvrdi da ima 100.000 clanova, od toga samo oko 40.000 njih, aktivno je u bilo koje doba.
Todd Gitlin, profesor novinarstva i sociologije na sveucilistu Columbia, kaze da iako su anti-ratne skupine premocne na Internetu, nije jasno hoce li one, i kolikog, utjecaja imati na javnu politiku."Razlog je jednostavan – jednom kad oni koji politiku odredjuju, odredjenu donesu, nikakvo manifestiranje popularnog misljenja, bilo na ulicama ili putem Interneta, nece na politiku imati trenutnog utjecaja".
Internet kao sredstvo javne raspre, kaze prof. Gitlin, jos uvijek je relativno novo. Stoga je, dodaje on, njegovo politicko djelovanje, jos uvijek prilicno nepoznato.