Natjerati djecu na učenje, zadaća je ponekad teška i pod normalnim okolnostima. S jednim roditeljom u ratu, ona je posebno teška. Dok rat bijesni u Iraku, neke američke osnovne škole pružaju posebne savjetodavne usluge i organiziraju razne aktivnosti kako bi djeci iz vojnih obitelji pomogle da prebrode strahove i da nastave učenje.
U osnovnoj školi Midland Middle, u Columbusu, u državi Georgia, više od stotinu đaka ima u oružanim snagama barem jednog roditelja koji je upućen u Irak. Trinaestogodišnji Michael Cain jedno je od te djece. ”Moj tata je narednik... mogao bi biti negdje u Iraku. Sinoć sam gledao televiziju, vidio sam kako neki u bici stradaju. Ne znam što bih učinio kad bih vidio da je, pogođen, pao...”
Učitelji u emocijama nabijenoj situaciji
Direktor škole Midland James Wilson kaže da su neki od učenika u strahu da će izgubiti roditelja. Nastavnici i administrativno osoblje su u delikatnoj, emocijama nabijenoj situaciji. "Najvažnije je naći se učenicima pri ruci, dati im do znanja da netko za njih mari. Ponekad su oni samo razgovora željni. Kao jedan dječak iz šestog razreda koji je došao i rekao ‘Možda nikad više neću vidjeti oca.’ Mi za takve situacije nismo stručno obučeni, možemo mu samo reći – vojnici poput tvog tate čuvaju našu zemlju i zbog njih mi živimo u slobodi i nesmetano radimo i idemo u školu. Molit ćemo se za njega, sigurno će se vratiti kući'”.
James Wilson priznaje da nema lakih odgovora na pitanja o ratu i smrti i stradanjima. Djeca iz vojnih obitelji na izvjestan su način bespomoćna, jer nemaju kontrolu nad sudbinom roditelja. Privući njihovu pozornost na školu i učenje, kaže direktor Wilson, teško je. “Djeci govorimo da će dobrim učenjem, pisanjem pisama odsutnom roditelju, bratu ili sestri, biti na ponos obitelji, da u ovakvoj situaciji drugo ništa ne mogu učiniti, osim truditi se da u školi dobiju dobre ocjene, da budu na čast i njima i sebi."
"Školsko okružje mora biti što normalnije"
Administrativno osoblje škole za savjet se obratilo obližnjoj bazi Fort Benning, s kojom radi na programu za djecu iz vojnih obitelji. Jedan od savjetnika škole je Carmen Weeks. Broj učenika, kaže ona, koji se njoj obraćaju za pomoc, bitno je porastao zadnjih nekoliko tjedana. "Okružje za dijete mora biti što je moguce normalnije. Ako je abnormalno, ono izaziva stres. Ako im kažete, ili pokažete, da ima razloga za zabrinutost, to u njih unosi nemir i tugu.”
Trinaestogodišnji Christopher Cain ukrasio je zid crvenim, bijelim i plavim zvjezdicama - bojama američke zastave. “Zidom časti” prozvao ga je. I druge je učenike potaknuo da donesu slike članova svojih obitelji koji se također nalaze u Iraku i postavio ih na svoj “zid časti.” Kaže – tim priznanjem možda će im pomoći, ohrabriti ih.
Patriotizam je nešto na što škola otvoreno ohrabruje, kaže njen direktor James Wilson. On sam, divi se hrabrosti i snazi svojih učenika koji se svakodnevno nose s užasnim strahovima i sumnjama. "Rat je osoblju škole dodijelo neke nove dužnosti i odgovornosti, ali je istovremeno skovao i jedan snažan osjećaj jedinstva, svrhe i smisla" - izjavio je direktor osnovne škole u Columbusu u Georgiji.
