Što se više približava bitka za Bagdad, to je veće pitanje – hoće li Saddam Hussein narediti uporabu kemijskog oružja protiv američkih i britanskih snaga.
Prema mišljenju američkih vojnih dužnosnika, irački bi čelnik mogao narediti napad kemijskim oružjem ako američke i britanske snage priđu na 50 kilometara od Bagdada. Koalicijske su snage na tu mogućnost spremne. Bivši američki veleposlanik u Iraku Joseph Wilson vjeruje da će Saddam Hussein, pruži li mu se prilika, upotrijebiti kemijsko oružje:
"I Saddam Hussein i Tariq Aziz rekli su mi, kad sam bio tamo devedesetih godina, da zadržavaju pravo na korištenje svake vrste oružja iz svog arsenala za obranu zemlje od napadača. Za mene, kad oni kažu 'svaka vrsta oružja iz njihova arsenala', to znači – oružje za masovno uništavanje. Ako ga imaju i ako znaju što činiti s njim."
Veleposlanik Wilson je bio zadnji američki diplomat koji se sa Saddamom Husseinom susreo pred početak Pustinjske oluje, akcije oslobađanja Kuvajta, 1991. godine.
McInerney: Čudi me da Saddam već nije koristi kemijsko oružje
Umirovljeni general američkog zrakoplovstva Thomas McInerney također je mišljenja da bi irački čelnik mogao uporabiti kemijsko oružje. General McInerney iznenađen je da ga Saddam Hussein već nije koristio, kad su američke snage bile koncentrirane duž iračko-kuvajtske granice.
"Uspješan dio ove kampanje je već i to da on kemijsko oruzje nije koristio kad je za to najbolju mogućnost imao, kad smo bili koncentrirani na jednom mjestu, u velikom broju. Sada je Saddam Hussein u poziciji da ga pokuša koristiti sa topničkih položaja, u trenutku kad se nalazi i pod zračnim i pod kopnenim napadima, bombama. Znači – u najtežem trenutku. Ipak, još uvijek mislim da će ga pokušati uporabiti. Ali uporabit će ga kad mi budemo najspremniji."
Rahme: Za kemijsko oružje već je kasno
Umirovljeni general američke vojske Thomas Rhame ne slaže se s tom ocjenom. "Što smo bliže Bagdadu... doista bi mi teško bilo u toj situaciji razumijeti bilo koga da koristi kemijsko oružje, kad se zna njegova osjetljivost na vremenske prilike, i kad se zna gusta naseljenost glavnog grada. Mislim da smo za tako nešto jednostavno preblizu."
General Rahme, koji je u Pustinjskoj oluji zapovjedao pješačkom divizijom, smatra da Saddam Hussein neće htjeti uporabom kemijskog oružja riskirati stanovništvo Bagdada. Jer okrene li vjetar prema gradu, kaže general Rahme, ono što bi Saddam namijenio nama, moglo bi završiti na stanovništvu Bagdada. Budući da je nebo nad Irakom pod kontrolom koalicijskih snaga, dodaje general Rahme, irački čelnik ne bi mogao koristiti zrakoplove za napad kemijskim oružjem. Dakle, svaki bi napad tim oružjem, kaže on, bio topnički napad, a Saddam se u takvima baš i nije pokazao jako uspješnim do sada.
Bagdad kao Basra?
General McInerney predviđa da bitka za Bagdad neće biti teška već da će se sastojati od niza manjih sukoba, sličnih onima oko Basre. Obojica generala slažu su da koalicijske snage sjajno napreduju. General McInerney ističe i činjenicu da je broj žrtava do sada bio mali: "Za prvih 100 sati, izgubili smo 37 ljudi. Za prvih stotinu sati Pustinjske oluje, za koju se smatra da je jedna od najboljih vojnih kampanja u povijesti, izgubili smo 148 ljudi. Strašno je i jednoga izgubiti. Strašno je i kad naši budu zarobljeni. Ako osjećaje i tugu samo na trenutak isključimo, onda je ova operacija, zasada, izuzetno uspješna.”
Američka će vojska, rekao je general Rahme, svoje gubitke hrabro podnijeti, jer u ratu – žrtve se očekuju. Podnijet će ih hrabro, dodao je, i američki narod, sve dok rat dobro napreduje za koalicijske snage.