Pokojni britanski čelnik Winston Churchilll jednom je prilikom rekao da bi Drugi svjetski rat trebalo zvati “nepotrebnim ratom”, jer “nikada nije bio vođen rat koji se mogao lakše zaustaviti.” Što je Churchill time mislio reći objasnio je zamjenik američkog ministra obrane Paul Wolfowitz. Svijet je, istaknuo je gospodin Wolfowitz, “godinama dozvoljavao nacistima da grade svoju ratnu mašinu, izravno kršeći međunarodne sporazume. Godinama se nije činilo ništa, unatoč upozorenjima Churchilla i drugih, i unatoč činjenici da su hrabri čelnici mogli lako zaustaviti prijetnju koja je rasla.”
Kada su zapadni čelnici konačno shvatili kakvu prijetnju predstavlja njemački diktator Adolf Hitler, bilo je prekasno. Zapadni čelnici pokušali su Hitlera umiriti ustupcima, a rezultat njihovih nastojanja bio je strašan svjetski rat.
Danas je svijet sučeljen sa sličnom situacijom u odnosima s Irakom. No, opasnost ne leži u mogućnosti da će Irak izgraditi moćnu vojsku. Opasnost predstavlja činjenica da će irački čelnik Saddam Hussein izgraditi moćni arsenal biološkog, kemijskog i nuklearnog oružja, koje bi mogao upotrijebiti protiv susjeda, ili staviti na raspolaganje teroristima.
Saddam Hussein već dvanaest godina ignorira zahtjeve Ujedinjenih naroda da eliminira iračke programe za razvoj oružja za masovno uništavanje. Ipak, rekao je gospodin Wolfowitz, “čujemo pozive da se Saddamu Husseinu da više vremena. No, trebali bismo se upitati: koliko dugo bismo još trebali čekati i što bismo trebali čekati.”
“Bismo li,” upitao je gospodin Wolfowitz, “trebali čekati sve dok se članice naše koalicije na prvim linijama ne zamore od pritiska suprotstavljanja Iraku? Ili sve dok narod Iraka, koji nam je spreman pomoći, ne izgubi svaku nadu? Ili pak da čekamo sve dok Saddam Hussein ne razvije oružje masovnog terora – oružje koje će dovesti u još veću opasnost naše snage, ili koje može upotrijebiti na iračkom narodu, kao što je to već učinio?”
“Amerika i njeni saveznici,” rekao je predsjednik George Walker Bush, “pozvani su u obranu mira pred agresivnim tiraninom. Mi prihvaćamo tu odgovornost. Ne vjerujemo da je sloboda američki poklon svijetu; vjerujemo da je sloboda poklon Svemogućega čovječanstvu. A što se tiče potlačenog naroda Iraka – njegov dan slobode se bliži.”