Quivira Vineyards mala je vinarija u sjevernom dijelu Sonome, u srcu njenog proslavljenog podrucja zvanog Dry Creek Valley, podrucja sa zinfandelom sinonimnog vec 150 godina, jos tamo negdje od 60-ih devetnaestog stoljeca, kad je prva loza zinfandela u njemu i bila zasadjena. Mnogi od vinograda ovdje, stari su, jos iz vremena prije prohibicije. Drugi, iz 60-ih i 70-ih godina, zasadjeni gotovo stoljece kasnije, kad se za zinfandel i obnovilo zanimanje. Crvena zemlja, sljunkovito tlo, iz zinfandela iznose i u njemu isticu ono najbolje. Iako u zadnje vrijeme, Dry Creek Valley ima i jednog novog miljenika – sortu syrah, zinfandel je jos uvijek “kralj” podrucja, jos uvijek je ono slavno po nekima od najkvalitetnijih Zinfandel vina koje Kalifornija ima. Dry Creek Valley dolina je 16 milja duga i dvije siroka, s oko 5.000 jutara pod vinogradima. U njoj je vise od 35 vinarija i oko 120 uzgajivaca grozdja. Klima je njena gostoljubiva, tla raznolika, neka za chardonnay pogodna, druga za sauvignon blanc, za merlot i za niz popularnih mediteranskih sorata. Na istocnim i zapadnim obroncima, vinogradi su najstarijeg i najkvalitetnijeg zinfandela.
Vinarije Dry Creek Valley, s jednim ili dva izuzetka, za razliku od onih iz susjednih podrucja – skromnog su izgleda. Svoje bogatstvo radije izrazavaju svojim vinima nego arhitektonski privlacnim zdanjima. Takva je i obiteljska vinarija Quivira, s otprilike 90 jutara vinograda. Nudi piknik pod maslinama i sekvojama, spektakularni pogled na vinograde Dry Creek doline i vina od grozdja iz svojih vinograda, od sorata koje se u ovom podrucju posebno isticu vec vise od stotinu godina – sauvignona bijelog i zinfandela. Quivira pod njima ima oko 72 jutra. Vinarija proizvodi jos i lagano crno, Dry Creek Cuvee, sljubljivanjem grenachea, mourverdrea, syraha i zinfandela. Kapacitet Quivire je oko 25.000 sanduka godisnje. U ponudi Quivire, Zinfandel se, uglavnom, smatra najboljim.
Za Gradyja Wanna, velicina Quivire je savrsena; dopusta mu da u potpunosti nagleda proizvodnju svakoga od njenih vina. A ona, za Gradyja, svoj pocetak u vinogradu ima. Kad tocno poceti s berbom, za njega je najkriticnija odluka. Vlasnici Quivire, Holly i Henry Wendt, objasnjava Grady, nastavili su s tradicijom klasicnog, racvastog uzgoja zinfandela, tradicijom u Dry Creek Valley starijom od stotinu godina, tradicijom koja njemu, Gradyju, potpuno odgovara. Oskudno tlo, objasnjava, na zapadnim obroncima Dry Creek Valley, pogoduje takvom nacinu uzgoja pri kojemu je rodnost relativno mala. Racvasti je uzgoj jeftiniji, jer za njega nije potrebna nikakva armatura, ali zato zahtjeva vise rada, vise znanja i vise vjestina. Metoda je, istina, problematicna ako ima kisa, jer zinfandel je, kaze Grady, sorta na vlagu, i ne samo na nju, osjetljiva.
Grady Wann: Mislim da grozdje za uzgoj nije lako, bobice tanku kozicu imaju, podlozne su raznim problemima, medjutim vina od zinfadela tako su dobra da ljudi kroz te vinogradarske probleme ustraju, jer kasnije itekako nagradjeni bivaju....Za uzgoj, zinfandel nije bas najlaksi, po jutru nema prinos veliki, oni koji ga uzgajaju to ne cine zbog novca vec zbog vina koje od njega dobijaju. Ako genetski pravi materijal imate, narocito ako je on malo stariji i s pravog polozaja, kvalitet grozdja potom je lako vinom izraziti i naglasiti. Svaka od regija, naravno, svoje karakteristike ima, a zinfandel je pogodan za toliko razlicitih stilova, od rosea preko laganog crnog do punog i do kasne berbe i do porta. S takvim grozdjem, kakav je zinfandel, s njegovim divnim vocnima karakteristima i, za vinare, nevjerojatno sirokim mogucnostima, nije ni cudo da po cijeloj Californiji ima toliko ZINfanatika.
U vinariji Quivira, osnovanoj prije nesto vise od 20 godina, sve se rucno obavlja, naglasava njen glavni vinar, Grady Wann. Njeni vlasnici inzistiraju na “minimalistickom” pristupu u poljoprivredi kako bi prirodni ciklusi bili sto manje narusavani. Grady Wann sve poslove u vinariji nadgleda nesto vise od 10 godina, pridruzio joj se 1990. godine. Rodjen na Istocnoj obali, u Kaliforniju je dosao organsku kemiju studirati, na sveucilistu Stanford. Jos tijekom studija, privukli su ga vitikultura i enologija i po stjecanju doktorata na Stanfordu, nastavio je pohadjati predavanja u Davisu. Svoja prva crna vina u vlastitoj je garazi radio. Posao u Quiviri bio je za Gradyja ostvarenje svih snova – raditi u obiteljskoj vinariji, s predanom, malom skupinom ljudi, koji tradiciju njeguju, ali i novo prihvacaju, raditi s njima na proizvodnji manjih kolicina vina, od probranog grozdja iz vlastitih vinograda, raditi u podrucju koje najbolju reputaciju uziva, najbolji appellation, sto se tice zinfandela. Zinfandelu stoga, u proizvodnji Quivire, i pripada najvaznije mjesto. Sto Grady Wann u svom Zinfandelu trazi, kakav stil njeguje, sto u njemu zeli postici?
Grady Wann: Quivira radi laganiji Zinfandel, vino koje dobro ide uz jelo. Volimo malinu i kupinu u njemu, bogat miris, aromu, u hrastu ga drzimo malo, da njegov tanin ublazimo, hrast je americki, s istocne obale, iz podrucja Appalachije, ali koristimo i francuski, u novije vrijeme i ruski hrast...Zanimao bi nas i hrvatski, ali ne znamo rade li bacvari od njega bacve u stilu koji nama odgovara. Alkohol u nasem Zinu uglavnom drzimo malo ispod 14 posto...Ukratko, zelimo da nas Zinfandel bude puni i pravi odraz Dry Creek Valley, podrucja Sonome iz kojega i dolazi.” Za svoja Zinfandel vina, kao i za Dry Creek Cuvee i Syrah, Quivira redovito dobija zlatne i srebrne medalje na natjecanjima i najvise ocjene na strucnim degustacijama.
Uz upravljanje Quivirom, Grady Wann obnasa i duznost predsjednika ZAP-a, neprofitne, obrazovne organizacije ciji je glavni cilj sirenje znanja o zinfandelu i njegovom mjestu u americkoj kulturi, povijesti i zivotu. Organizacija godisnjeg festivala Zina samo je jedna od brojnih aktivnosti ZAP-a, ali svakako najveca. Kao predsjednik i kao vinar koji je sa svojim vinima sudjelovao na njemu, Grady je zelio govoriti i o ovogodisnjem,12-om po redu, ZINfestivalu, odrzanom krajem sijecnja, u San Franciscu...
Grady Wann: Festivalski je tjedan poceo sluzbenom degustacijom regionalnih vina u Centru za hranu i vino COPIA, u gradicu Napa.....Okupilo se oko 170 ljudi, za degustaciju 30 Zinfandela, iz 6 razlicitih podrucja. Prisutan je bio svaki od vinara, 30 njih, koliko i vina, i raspravljalo se o regionalnim karakteristikama Zinfandela kao i o odlikama tih regija. Bila je to strucna degustacija, ali vrlo, vrlo zabavna, s ruckom u restoranu Centra COPIA, fantasticnom restoranu koji je Julia Child u njemu otvorila.
(COPIA, American Center for Wine, Food and Arts, neprofitna je kulturna ustanova posvecena istrazivanju medjupovezanosti vina, hrane i umjetnosti, otvorena 2001. godine, zahvaljujuci ideji te moralnoj i znatnoj novcanoj pomoci Roberta Mondavija i njegove supruge Margrit Biever.)
Drugog dana festivala, u cetvrtak, 23. sijecnja, odrzan je tradicionalni skup u vinariji Rosenblum, u Alamedi. U sklopu tog dogadjaja, vec nekoliko godina, suradjuje 40-ak vinarija sa 40-restorana, jer njegova svrha i jest, naglasio je Grady Wann, sloziti prava jela s pravim Zinfandel vinima. Prilika je to da se Zinfandel kusa u njegovom prirodnom kontekstu, rekao je Grady, s dobrim jelima. Petak, 24. sijecnja, bio je dan jos jedne formalne vecere i aukcije ciji prihodi idu na odrzavanje Heritage vinograda, zajednickog projekta Sveucilista Kalifornije u Davisu i ZAP-a. Cilj je sacuvati povijest i nasljedje kalifornijskog zinfandela....
Grady Wann: Projekt je to slican onome koji vode Ivan i Edi (znanstvenici Pejic i Maletic, s Agronomskog fakulteta u Zagrebu). Mi u nasem Heritage vinogradu cuvamo 90 selekcija zinfandela, prikupljenih iz svih dijelova Kalifornije, od okruga Mendocino, na sjeveru, do Cucamonge, to je skoro vec San Diego; od Amadora, u podnozju Sierre, na istoku, do podrucja Paso Robles, na zapadu drzave....Uzorci su to zinfandela starog vise od stoljeca, klonovi koji datiraju iz druge polovice 19. stoljeca...Nas je cilj cuvati taj stari materijal kako bismo ga mogli propagirati u novim vinogradima, jer stari zinfandel ima neke odlike koje nam se jako svidjaju – puni okus, rijedje grozdove, manje bobice, vise u njima koncentracije... U fazi smo sada u kojoj od tih selekcija vec pravimo vino, na ovogodisnjem smo festivalu jedno takvo, ZAP-ovo, vec i ponudili na prodaju.
Oko cetiri stotine ZINfanatika, prica Grady, bilo je na toj veceri, treceg dana odrzavanja festivala. I kako to cesto, sa ZINfanaticima, biva, dodao je, bilo je – prilicno bucno i razuzdano. (Sudjelovao je cijeli niz vinarija, medju njima, naravno, Quivira, takodjer i Grgich Hills i Spelletich Cellars.)
U subotu, 25. sijecnja, cetvrtog, dakle, i zadnjeg dana festivala, odrzan je i onaj, za ZAP, najveci dogadjaj, s najvecim brojem sudionika i posjetitelja....Sudjelovalo je gotovo 300 vinarija, svoja vina tocilo u dva paviljona Fort Masona, u San Franciscu, za 9.000 posjetitelja. Sluzbeno, tocilo se 800 vina, nesluzbeno, rekao je Grady Wann, preko tisucu. Njegova je vinarija, dodao je, u programu sudjelovala sluzbeno sa tri vina, ali on sam imao je jos tri pa pretpostavlja da su i drugi isto ucinili te da je broj tocenih vina bio daleko veci.
Grady Wann: Godisnji festival Zinfandela prerastao je, u ovih 12 godina, u dogadjaj gotovo nevjerojatnih razmjera. Najveca je to degustacija jednog vina na svijetu, odmah vam je jasno da se festival od drugih razlikuje po mnogocemu...Na ulazu svakom je posjetitelju urucena ZAP-ova casa za kusanje vina i po jedan cijeli kruh, baguette, jer oni koji u nase paviljone dolaze spremni su rukave zasukati i na posao se baciti. Ponudjeni izbor vina bio je doista bogat, ne samo iz Kalifornije vec i iz Oregona, Meksika, Italije, Cilea......Mozda uskoro bude i iz Hrvatske, mozda ono sto Ivan i Edi rade rezultira i s dovoljno kolicine pa da na nasem festivalu Zina sudjeluje!
Jos nekoliko zanimljivih podataka o 12. festivalu Zinfandela...Tijekom cetiri dana, posjetilo ga je preko deset i pol tisuca posjetitelja – iz svih krajeva Amerike, zatim iz Njemacke, Italije, Nizozemske, Juzne Afrike, Kanade, Meksika, Cilea. Devet tisuca, prema procjenama, samo zadnjeg dana festivala.... Od vinarija, sudjelovala je 291, od toga, cak njih 53 po prvi puta, sa svojim Zinfandelima “prvijencima.” Zinfandel Heritage Vineyard 2000, vinara Roda Berglunda, iz Joseph Swan Cellars, prodavan je po cijeni od $18. Posjetiteljima je podijeljeno 7.500 baguette hljebova, sira pojedeno preko 900 kilograma. U odrzavanju cetverodnevnog festivala, pomagalo je gotovo cetiri stotine volontera. U ozujku, skupina vinarija ZAP-a odlazi u Njemacku, na Rheingau festival i onaj zvan Pro-Wine, u Dusseldorfu. Krajem travnja, skupina od preko 70 kalifornijskih proizvodjaca Zinfandela, predstavit ce svoje proizvode u Washingtonu, New Yorku i Bostonu, kako zapostavljena ne bi bila ni Istocna obala. Quivira ce, sa Zinfandelima Gradyja Wanna, biti medju njima!
Kao predsjednik ZAP-a, Grady je, prosle godine, svecano otvorio i prvi ZINposijum te ga prisutnima najavio kao “prvi istinski medjunarodni ZINdogadjaj!” Sudjelovali su na njemu, na ovaj ili onaj nacin, mnogi, od vinara Boba Trinchera i Kenta Rosenbluma, s njihovim vrlo zabavnim pricama, preko onih, nista manje zanimljivih, povjesnicara Charlesa Sullivana te znanstvenika Carole Meredith i Jamesa Wolperta, Ivana Pejica i Edija Maletica, do nastupa legendi kalifornijskog Zinfandela – Joela Petersona, Jerryja Sepsa i Paula Drapera, uz sudjelovanje, naravno, i Miljenka Grgica.
Za naseg razgovora, Grady Wann je zelio naglasiti da je izuzetno zadovoljan sto je porijeklo zinfandelovo konacno otkriveno Grady Wann: “Znali smo da je ono staro, starije nego sto mi, u Kaliforniji znamo i imamo, sve je na obalu Dalmacije ukazivalo, Mike Grgich je stalno o tome govorio, mislilo se prvo plavac mali, sada znamo – crljenak kastelanski. Velika je stvar bila sudjelovanje dvojice hrvatskih znanstvenika, profesora Pejica i Maletica, na proslogodisnjem ZINposijumu - nevjerojatna prica koja je njih i dr. Meredith dovela do otkrica da su zinfandel i stara hrvatska sorta identicna loza.” O sadnji crljenka s ove strane Atlantika, predsjednik ZAP-a, glavni vinar Quivira Estate Vineyards & Winery, rekao je:
Grady Wann: ZAP, Udruga potrosaca i proizvodjaca Zinfandela, svakako je vrlo zainteresirana, to smo nase zanimanje izrazili i Ediju i Ivanu, stoga smo u Heritage vinogradu i zasadili crljenak, jer on je odigrao tako povijesnu ulogu. Zelimo vidjeti kako ce taj doista stari materijal uspijevati u kontekstu tog naseg Maticnjaka u Oakvilleu, zajednickog projekta ZAP-a i Davisa. Uzgajati zinfandel i crljenak jedan do drugoga, praviti od njih eksperimentalna vina, to je doista vrlo, vrlo uzbudljiva ideja!
