Godine 1776, tadasnjih je trinaest kolonija, na Drugom kontinentalnom kongresu Sjeverne Amerike, prekinulo sve veze s Velikom Britanijom i jednoglasno proglasilo sebe slobodnim i nezavisnim drzavama. Razloge koji su ih na odcjepljenje naveli, objavili su u dokumentu nazvanom Deklaracija nezavisnosti:”Svi su ljudi stvoreni jednakima...obdareni odredjenim neotudjivim pravima, medju kojima su zivot, sloboda i potraga za srecom.”
Jedno vazno pravo, medjutim, nije bilo priznato svakom gradjanu novih Sjedinjenih Drzava Amerike - pravo glasovanja! Ono je prvo dato bjelackim muskarcima, a 14. Amandmanom, 1868, i crnackim. Do 19. Amandmana, koji ce reci:”Pravo glasa gradjana Sjedinjenih Drzava nece biti uskraceno ili ograniceno od Sjedinjenih Drzava...na temelju spola,” ZENE, i crnkinje i bjelkinje, morat ce pricekati jos nekoliko desetljeca. Ali to americke sufrazetkinje - pobornice pokreta za ravnopravnost s muskarcima, pokreta koji je u Engleskoj zapoceo, sredinom 19. stoljeca, nije sprijecilo da se, u to isto vrijeme, organiziraju i zapocnu kampanju koja ce, do konacne pobjede, trajati vise od 70 godina. Jedna od glavnih tog pokreta bila je Susan B. Anthony, iz Massachusettsa.
Petog studenog 1872, Susan B. Anthony pisala je Elizabeth Cady Stanton:”Otisla, bila, obavila! U sedam sati jutros, glasovala za republikanca.”
Za Ulyssesa Granta i Horacea Greelyja, kandidate, te godine, na predsjednickim izborima, glasovalo je 6,431.149 gradjana Sjedinjenih Americkih Drzava. U jednoj brijacnici u Rochesteru, u saveznoj drzavi New York, jedan od tih glasova dala je i Susan B. Anthony. Ulysses Grant pobjedio je uvjerljivo na tim izborima.
Tri tjedna kasnije, Susan B. Anthony bila je uhicena pod optuzbom da je “svijesno, BEZ zakonskog prava, glasovala.” Tijekom sudjenja, sudac joj je uskratio pravo svjedocenja, a muskoj poroti naredio da je proglasi krivom, bez raspravljanja. Ali Susan B. Anthony, uciteljica iz Massachusettsa, koja je cvrsto vjerovala da drustvenog napretka nece biti u Sjedinjenim Drzavama sve dok i zenama ne budu data ista prava, dobila je svojih pet minuta kad je na sucevo pitanje ima li sto reci protiv kazne, ovako odgovorila:”Yes, your honor, imam puno toga za reci, jer svojom ste naredbom da se mene proglasi krivom, pogazili svako vitalno nacelo nase vlade i drzave. Moja prirodna prava, moja gradjanska prava, moja politicka prava, pogazili ste i ignorirali sva. Oduzeli mi fundamentalni privilegij drzavljanstva, degradirali me iz statusa gradjana u status podanika. I ne samo mene osobno vec i sve koje pripadaju mojem spolu, svojom ste odlukom, osudili na politicku podjarmljenost.”
Susan B. Anthony odbila je platiti novcanu kaznu od sto dolara; sudac je njoj odbio izreci kaznu zatvora i time joj oduzeo mogucnost da se zalbom obrati visem sudu. Ali nasla je Susan B. Anthony dovoljno drugih nacina da se dalje bori za prava zena.
Odrasla u kvekerskoj obitelji – kvekeri su bili prva vjerska skupina u kojoj su zene vodeca mjesta jednako dijelile s muskarcima, Susan je zarana shvatila da politicari zene nece slusati sve dok one ne budu imale pravo glasa. Vise od 50 godina neumorno ce zakonodavce poticati da ga daju i “drugoj polovici” americkog stanovnistva. “Je li pravo glasa vazno za svakog gradjana?”, pitala bi ona. I odgovarala: “Po mojem misljenju – najvaznije! Bez njega, sva druga prava ne znace nista.”
Sudionica prve konvencije za zenska prava, odrzane, u mjestu Syracuse, 1852. godine, Susan B. Anthony je, cetrnaest godina kasnije, zajedno s Elizabeth Cady Stanton, osnovala American Equal Rights Association, Udrugu za jednaka prava. Dvije su zene nastavile zajedno raditi, objavljivanjem casopisa Revolution, pod sloganom “Muskarcima, njihova prava i – nista vise; zenama, njihova prava i – nista manje!”
U razdoblju od 1869. do 1906, Susan B. Anthony kod svakog je Kongresa lobirala, od svakog Kongresa trazila da usvoji amandman kojim bi se zenama priznalo pravo glasa. Borbeni ton njenih govora nije nista blazi postajao s godinama. Kad joj je predsjednik Theodore Roosevelt, 1906, za njen 86. rodjendan, uputio cestitke, njen komentar je, na jednom skupu te veceri, bio:”Kad bi muskarci barem nesto drugo radili osim cestitke slali....radije bih da je Kongresu rekao vaznu rijec-dvije nego meni tolike rijeci pohvale.” Govor je zavrsila prorocanskim rijecima:”Osim mene, mnogo je i drugih, istinski predanih nasoj stvari....S njima svima, uspjeh nam nece izostati!”
Nedugo nakon tog govora, Susan B. Anthony je umrla, 13. ozujka 1906. godine. Prava za koji se citavog zivota borila, bit ce zajamcena 4. lipnja 1919, usvajanjem 19. Amandmana. Sluzbeno, on je na snagu stupio godinu kasnije, gotovo pola stoljeca nakon sto je Susan B. Anthony, u onoj brijacnici, u svom rodnom Rochesteru, ilegalno za Ulyssesa Granta glasovala.