U ekskluzivnim restoranima njujorškog Manhattana nude se isto tako ekskluzivna vina. U posljednje vrijeme, u tom ekskluzivnom društvu sve veću pažnju izazivaju vina iz same savezne države New York.
Osim Californije, i drugi dijelovi Sjedinjenih Država uzgajaju lozu i proizvode vina. Ona su, međutim, daleko manje poznata, a uglavnom i ne toliko cijenjena kao proizvodi vinorodnih dolina Napa i Sonoma. Sama država New York već je dugi niz godina proizvođač vina. Štoviše, upravo se u toj državi nalazi najveći vinarski konglomerat u svijetu, “Canandaigua Wine Company”. Njujorška vina, međutim, bila su poznata kao tipični masovni proizvod, -prodavan čak u tetrapaku -, koji nikada nije privukao pažnju niti stručnjaka niti pravih ljubitelja vina. No, posljednjih godina, stanje se znatno promijenilo - na scenu su stupile male vinarije koje proizvode vina od probranih europskih sorti loza. Temelje malih, ali ekskluzivnih vinarija postavio je prije četrdesetak godina ukrajinski imigrant Konstanti Frank. On je, suprotno tada uvriježenom stavu, pokazao da se i u hladnijim područjima, kao što je veći dio savezne države New York, mogu uzgajati tradicionalne europske sorte loze. Njegov vinograd i vinarija, koji su započeli radom ranih šezdesetih otvorili u vrata čitavoj industriji takozvanih “džepnih vinarija.” Sredinom sedamdesetih, država New York je promijenila zakone o vinarstvu tako da su oni, umjesto zaštite velikih vinarskih konglomerata, pogodovali i stimulirali male proizvođače.
Dvostruke zlatne medalje
Na prave rezultate trebalo je pričekati još dvadesetak godina, ali danas su oni neupitni. Proizvodi malih njujorških vinarija posljednjih godinu-dvije osvajaju odličja na jakim međunarodnim sajmovima vina – dva njujorška vina osvojila su dvostruke zlatne medalje na Međunarodnom sajmu vina u San Franciscu, prošle godine, a na Poljoprivredno-prehrambenom sajmu u Los Angelesu, također u jakoj međunarodnoj konkurenciji, najboljim bijelim vinom proglašen je njujorški rizling Standing Stone.
Svoje mišljenje o tim sortnim vinima iskazuju i ljubitelji – ona su trenutno najtraženija vina u ekskluzivnim restoranima njujorškog Manhattana po cijenama od 50 do 100 dolara po boci. Ustvari, osim izravne kupnje u vinarijama i u nekoliko probranih vinskih butika, ona se i mogu uživati samo u tim restoranima, jer ih je daleko premalo za druga tržišta, čak i unutar samih Sjedinjenih Država, da se ni ne spominje izvoz. Većina malih njujorških vinarija proizvodi u prosjeku između 10 i 15 tisuća sanduka godišnje.
Bez obzira što ova ekskluzivna vina nemaju nikakvih problema s plasmanom, i njujorški vinari, kao i njihovi kolege iz drugih dijelova Sjedinjenih Država tvrde da je plasman vina na američko tržište poduhvat monumentalnih razmjera. Američki građani, naime, nemaju razvijenu kulturu pijenja vina poput Europljana. Mnogi drugi napitci mnogo su im bliži, počevši od mlijeka i Coca Cole. Čak i sada, kada su se posljednjih godina navike dosta promijenile, manje od deset posto stanovništva konzumira više od 90 posto američkih vina.