Sondra Bruce, društvena 55-godišnjakinja iz Cottonwood Fallsa u Kansasu, nedavno je u lokalnom kafeu organizirala večer country glazbe. Prije ove priredbe, uzvanicima je poslala pozivnice na kojima ih je zamolila da se, zbog njene alergije na sve kemikalije, za tu prigodu suzdrže od parfema i losiona poslije brijanja.
"Kada sam u dodiru s kemikalijama, dobivam migrene, tijelo mi otiče, a bubrezi prestaju raditi. Jedan dan možda mogu izdržati, ali ću sljedećih nekoliko dana biti bolesna" - opisuje svoje probleme gospođa Bruce.
Baš kao i tisuće drugih ljudi diljem svijeta, ona pati od “sindroma kemijske osjetljivosti”. Prvi puta je simptome opazila prije dvadesetak godina, kada su je počeli smetati kontakti s pušačima, zatim dodir s deterdžentima i tako dalje. Težina joj je spala na manje od 36 kilograma, a liječnici joj nisu znali pomoći.
Gospođa Bruce vjeruje da je kemijsku osjetljivost razvila kao dijete na farmi, na kojoj je bila izložena jakim pesticidima i umjetnim gnojivima. Kasnije je, kao frizerka i kozmetičarka, radila s jakim kemikalijama: "Da mi je netko rekao da si uništavam zdravlje radeći s raznim kemikalijama i bojama za kosu, nasmijala bih mu se u lice."
Kemijska osjetljivost gospođe Bruce daleko nadilazi uobičajene alergije na pelud ili prašinu. Njene potencijalno smrtonosne reakcije na kemikalije uključuju mučnine i dijareju, odnosno, simptome koje ne mogu ublažiti ni injekcije najjačih antihistaminika.
Sondra Bruce i njen suprug bili su prisiljeni iz temelja promijeniti stil života. Izbacili su meso i prerađenu hranu iz prehrane. Odustali su od kozmetike i parfema. U kući su instalirali pročišćivače za vodu i zrak, a ishranu su pojačali jakim dozama vitamina i minerala.
Gospođa Bruce žali se da su rijetki liječnici koji njene patnje uzimaju ozbiljno. Doista, brojni liječnici nisu sigurni da sindrom kemijske osjetljivosti stvarno postoji. Svjetski poznata klinika Mayo u Rochesteru u Minnesoti dobiva svake godine stotine pacijenata, čiji simptomi, kako se čini, uopće nisu proporcionalni njihovom uzroku. Stručnjaci s klinike Mayo čak su predložili da se ime tog sindroma preinači u “averziju prema neugodnim mirisima”.
Umirovljeni internist s klinike Mayo Melvin Amundsen pregledao je stotine pacijenata sa simptomima izazvanim određenim mirisima: "Simptomi se nisu mogli objasniti nenormalnim rezultatima krvnih proba, odnosno, rentgenskih ili kliničkih pregleda. Takve smo pacijente uspješno liječili u našem odjelu za psihijatriju i psihologiju, jer je uzrok njihovih tegoba bio mentalne, a ne fizičke prirode."
Ima, međutim, mnogo liječnika, koji smatraju da se ipak radi o nečemu više od netolerancije prema jakim mirisima. Dr. George Miller, ginekolog iz Lewisburga u Pennsylvaniji kaže da je kod nekih pacijenata otkriven pravi kolaps imunog sustava. Dr. Miller, čiji sin pati od kemijske osjetljivosti, ne slaže se s liječnicima s klinike Mayo, koji ovaj zdravstveni problem liječe jačanjem otpornosti pacijenta na jake mirise.
Iako priznaje da je liječio dosta hipohondara i onih koji su se pretvarali da pate od kemijske osjetljivosti, ipak naglašava da većina njegovih pacijenata doista pati od pravog sindroma. Takvima dr. Miller propisuje kapljice anti-alergena koje se stavljaju pod jezik. S druge strane, mnogi ljudi poput Sondre Bruce iz Kansasa oslanjaju se na drugi oblik “terapije” – izbjegavanje jakih kemikalija uz veliku dozu opreza u svakodnevnom životu.