Pljačka poslovnice Splitske banke u utorak na Plokitama u Splitu pri kojoj su razbojnici hicima iz pištolja teško ranili djelatnika banke i zaštitara koji se nalaze van životne opasnosti, izazvala je osudu i šok u javnosti.
Jedan je napadač uhvaćen nedugo poslije prepada, a za ostalom dvojicom policija intezivno traga. Odbačena torba s više od 600 tisuća kuna pronađena je u prostoru za odlaganje kućnog otpada.
U potjeri za napadačima zajedno s policijom koja je koristila i helikopter hrvatske vojske sudjelovali i građani Splita.
Na širem se splitskom području od 1998. do prošle godine dogodilo 6 oružanih prepada, a splitska je policija uspješno riješila čak pet takvih razbojništava. Iznimka je jedino pljačka pokraj ove iste poslovnice Splitske banke koja se dogodila u prosincu 1999. godine. Tada su dvojica maskiranih motociklista iz službenog vozila banke ukrala 500 tisuća njemačkih maraka. Tom prigodom nitko nije stradao, no policija do sada nije uspjela pronaći počinitelja te pljačke.
Leon Tauber glasnogovornik Policijske uprave Splitsko-dalmatinske o aktivnostima policije kako bi se pravdi privela još dvojica aktera u prepadu podsjeća: “Policija i dalje traga za dvije osobe čiji nam je identitet poznat, za koje smatramo da ih možemo dovesti u vezu s pljačkom poslovnice Splitske banke. Uključene su postrojbe temeljne policije, interventne policije te specijalna jedinica policije koje pretražuju teren na mjestima na kojima očekujemo da možemo naći dvojicu napadača".
Odmah nakon prepada jedan od prodavača na tržnici u blizini banke dao se u potragu za napadačima, a u poslijepodnevnim satima trojica građana pronašli su dva odbačena pištolja koji su pripadali kriminalcima i predali ih policiji.
Sociologinja Inga Tomić–Koludrović o aktivnom sudjelovanju građana u potjeri za napadačima i njihovoj suradnji s policijom kaže: “Dva su temeljna razloga za takvu reakciju građana po mom mišljenju. Jedan proizlazi iz snažno izraženog osjećaja pripadnosti zajednici po kojoj se hrvatsko društvo razlikuje na primjer od individualiziranih društava na Zapadu. Riječ je o tradicionalnom shvaćanju zajednice u kojoj se zajednici pripada emocionalno, a ne iz koristoljublja. Drugi razlog leži u iskustvu rata. S jedne strane rat je pridonio još snažnijoj homogenizaciji i osjećaju pripadnosti grupi, a s druge strane, nakon ratnih strahota ljudi se manje plaše suprostaviti nasilju. Otuda i hrabrost da se pokuša spriječiti bijeg i da se pomogne policiji u hvatanju onih za koje se smatra da zapravo narušavaju grupnu homogenizaciju."