Nas zadnji gost u seriji razgovora s kalifornijskim vinarima i strucnjacima za vina, bila je dr. Carole Meredith, strucnjakinja za genetsko dijagnosticiranje sorata i otkrivanje njihova porijekla i profesorica na Odsjeku za vinogradarstvo i vinarstvo sveucilista Kalifornije u Davisu. Ta poznata znanstvenoistrazivacko-obrazovna ustanova takodjer je vrijedna malo pozornosti i vremena. Stoga je nas danasnji gost dr. James Wolpert, sef tog odsjeka.....
U svijetu vina, dovoljno je reci “Davis” pa da svatko zna da se radi o utjecajnom Department of Viticulture and Enology, Odsjeku za vinogradarstvo i vinarstvo Fakulteta poljoprivrednih i prirodnih znanosti sveucilista Kalifornije u Davisu. Gradic, smjesten oko 15 milja zapadno od glavnog grada drzave - Sacramenta, u cijelom je svijetu na glas dosao, kao centar za istrazivanje i obrazovanje u svim aspektima poljoprivrede, jos 1906. godine, kad je u njemu utemeljena bila sveucilisna farma. No, Odsjek za vitikulturu i enologiju barem je 20 godina stariji, istice dr. James Wolpert...
WOLPERT: “Nasi poceci datiraju jos iz 1880, kad je sveuciliste Kalifornije bilo na samo jednom mjestu, u Berkeleyju...Program je, tada jos, zaceo (profesor poljoprivrede) Eugene Hilgard, porijeklom Nijemac...Iz hladnog i maglovitog Berkeleyja, Odsjek se potom preselio u topliju unutrasnjost, u Davis, na tada jos mladi sveucilisni kampus, i s ozbiljnim radom poceo tek po ukidanju prohibicije, 1933. godine, kad je kalifornijsku vinsku industriju trebalo oporaviti nakon 13 godina nehaja i nemara. Godine 1939. podignuta je i zgrada za ucionice, laboratorij i vinski podrum.”
U medjuvremenu, dodao je dr. Wolpert, osnovan je pri sveucilistu Kalifornije u Fresnu, slican, ali puno manji odsjek, ali izvan Kalifornije, u Americi ne postoji ustanova poput ove u Davisu jer nigdje drugdje u zemlji ne postoji ni industrija dovoljno velika da je podrzi. Davis tu prednost uziva jer Kalifornija cini 92 posto sveukupne proizvodnje vina u Sjedinjenim Drzavama.
Kad je odsjek osnovan, 1880, bilo je to na zahtjev zakonodavstva Kalifornije zbog dotadasnjeg prilicno divljeg i neplanskog uzgoja grozdja i proizvodnje vina. Zasto bas s jedinstvenom, dvojakom, znanstvenoistrazivacko-obrazovnom ulogom?
WOLPERT: “Zato sto su oni koji su odsjek osnovali vidjeli vrijednost u tome da on, pri sveucilistu, djeluje u obje te uloge – znanstvenoistrazivackoj i, naravno, obrazovnoj. Mogli su njima upravljati clanovi same industrije, pa da one budu privatne, no oni su vrijednost vidjeli u tome da one budu javne. Naravno, rekao je dr. Wolpert, “vecina ljudi obrazovnu ulogu tako i shvaca, ali povezivanje nje, pri sveucilistu, s onom znanstveno-istrazivackom, znacilo je da ce svako novo iskustvo i znanje odmah biti inkorporirano u ucionice. Kasnije, pridodana je i ona treca funkcija, prirodni produzetak prvih dviju, a to je nas izlazak van, rad s vinogradarima, kako bi rezultati nasih istrazivanja i u praksi bili primjenjivani.”
Dolaze i vinogradari i vinari redovito i u Davis, na krace tecajeve, od dan, dva, tri ili duze, kako bi dobili najnovije informacije i znanje. Puni studij u Davisu, medjutim, uz temeljiti i bogati nastavni program, traje 4 godine. Svake godine diplomira oko 40 studenata, uglavnom Amerikanaca, cesto kceri i sinova vec dobro poznatih vinara, ali dolaze i iz mnogih drugih zemalja svijeta, cesto s diplomama drugih renomiranih sveucilista, ali zeljni i kalifornijskog iskustva, znanstvenoistrazivackog rada Davisa.
WOLPERT: “Ti studenti, dosli oni iz Hrvatske, Italije, Spanjolske ili Njemacke.....svi oni nasem programu pridonose, obogacuju ga, oni nase studente upoznaju sa svojim iskustvima, sa svojim vinima, s novim sortama, novim podrucjima, donose sa sobom dimenziju izuzetno vaznu nasim nastavnim programima. Kolikogod smo mi njima vazni,” rekao je dr. Wolpert, “ toliko su i oni nama. Davis nije samo – vina Kalifornije, Davis je – vina citavoga svijeta!”
Misija Davisa, a ona je – pruziti pomoc u pravljenju sto je moguce boljih i kvalitetnijih vina, nije se puno promijenila od onih prvih dana. Jedino sto se otada promijenilo, u zadnja dva desetljeca, zapravo, to je trziste. “Ono je, za to vrijeme,” kaze dr. Wolpert, “postalo manje domace, a vise globalno; to znaci da se natjecati moramo sa zemljama koje vino proizvode puno duze od nas, sa zemljama koje su, u proizvodnji vina, davno postavile standarde. Nasa je zadaca da nasim vinima omogucimo da se na tom, medjunarodnom, trzistu natjecu i da na njemu opstanu.”
Zbog toga sto je tako velika i tako vazna, pozornost onih u Davisu uglavnom je usredotocena na proizvodnju grozdja za pravljenje vina, ali ukljuceno je i stolno grozdje i sorte od kojih se prave grozdjice. “Ali nas, kako ga zovemo “intelektualni kapital,” naglasio je dr. Wolpert, “nudimo, u prvom redu, nasoj vinskoj industriji, njenom razvoju i rastu. To je temelj nasim znanstvenoistrazivackim programima. Oni su brojni i razliciti, ali jedinstveni, i ukljucuju i one u vinogradu i one u podrumu.”
Oko 40 osoba uposleno je na Odsjeku, od toga 17 cini nastavnicko osoblje. Ne bas veliki broj ljudi za industriju koju cini vise od tisucu vinarija, na blizu milijun kalifornijskih jutara. Povremeno, predavanja drze i razni vinari. Oni studente uce kako odrediti vlastite stilove u pravljenju vina. Na Odsjeku za vinogradarstvo i vinarstvo, studenti dobijaju cvrste znanstvene temelje, ali onu artisticku stranu, u kojoj nema tocnog i pogresnog, tome ih nije moguce nauciti, to ce sami razviti, uz malu pomoc, pretpostavljamo, vec iskusnih i priznatih.
Odsjek, naravno, ima svoje vinograde, nesto na samom kampusu, za nastavne svrhe, jer Davis nije bas idealna lokacija za vinograd, a nesto, za proizvodnju kvalitetnih vina, u Napi, oko 20 hektara, tik do Mondavi vinograda. Vino koje se u Davisu proizvede na jednom satu, kusa se na drugima, koristi se kao nastavno sredstvo. Sve ostalo baci se; tako, jos uvijek, nalaze zakon Kalifornije. A sto su sve one boce, dolje u podrumu, preko dvjesto ih je tisuca?
WOLPERT: “Ona se koriste u razne svrhe, uglavnom nastavne...Kad studentima govorimo o plemenitim vinima, njihovoj optimalnoj kakvoci, ili kad su je vec izgubila, onda iz podruma vadimo, recimo...10 godina stari Cabernet ili Zinfandel ili Pinot Noir. Ta vina drzimo da bismo ilustrirali sto se s njima, njihovom kemijom, njihovom vrstom, s vremenom dogadja.”
Odsjek za vinogradarstvo i vinarstvo djeluje na vrlo skucenom prostoru. Laboratorij? On izgleda poput Pasteurovog. Zahvaljujuci, medjutim, nedavnoj donaciji Roberta Mondavija, u visini od 25 milijuna dolara, Davis ce, za 3 do 4 godine, dobiti potpuno novi kompleks zgrada. Kad je Mondavi pokazao takav smisao za vodstvo, rekao je dr. Wolpert, i drzava je onda pridodala svoj dio. Bit ce to najbolja ustanova ove vrste na svijetu – ne najveca, Geisenheim, u Njemackoj, jos uvijek ce biti veci, ali to nam, naglasio je dr. Wolpert, nije niti cilj.
Cilj Davisa ostaje – obrazovanje, ne s ogromnim kolicinama vina nego s puno razlicitih vrsta vina. Zelimo studentima omoguciti siroki spektar iskustava. Bit cemo istovremeno i dovoljno veliki i dovoljno mali! Imat cemo najbolje i od jednog i od drugog, od oba svijeta. “Toliko smo uzbudjeni izgledima, zahvaljujuci donaciji g. Mondavija,” rekao je na kraju dr. James Wolpert, sef Odsjeka za vinogradarstvo i vinarstvo pri sveucilistu Kalifornije u Davisu, “da bismo mogli, kad bi nas netko ustekao, proizvoditi dovoljno struje za cijelo ovo podrucje!”
Povijest zaboravljena biti nece u novim, modernim zgradama; reputaciju koju Davis uziva, zahvaliti moze onima koji su bili uz Mondavija i onima prije njega, pionirima kalifornijskog vinogradarstva i vinarstva, a to su Eugene Hilgard, Albert Winkler, Maynard Amerine, Harold Olmo....
WOLPERT: ”Ako uzivamo svjetsku reputaciju, ako u svijetu imamo prominentno mjesto, onda je to zahvaljujuci ljudima poput njih!”
