Ni iduće redovno zasjedanje ministara vanjskih poslova Europske Unije neće proći bez spominjanja Haaga. Nakon pisma i obraćanja predsjednika haaškog Tribunala za ratne zločine Claudea Jorde UN-ovoj Generalnoj skupštini i Vijeću sigurnosti gdje ih je izvjestio o višegodišnjoj nesuradnji Beograda i Republike Srpske, te dva hitna susreta glavne tužiteljice s Javierom Solanom u Bruxellesu, ministri će ponovno istaknuti koliki značaj pridaju punoj suradnji porukom da su razočarani i sve zabrinutiji manjakvom kooperacijom SR Jugoslavije i Bosne i Hercegovine i, u istom kontekstu, Hrvatske u "nekim novijim slučajevima".
Treći mjesec za redom Ministarsko je vijeće, osim činjenice da Karadžić i Mladić pred pravdom bježe već sedmu godinu, nezadovoljno slučajevima Bobetko i Gotovina u Hrvatskoj koje također čita kao nesuradnju. Ministri vanjskih poslova će u okviru pitanja Haaga podsjetiti na povezanost integracijskog procesa s punom suradnjom zemalja s haaškim sudom. Budući da se tehnički dijalog Hrvatske i Europske Unije vezan za provedbu prijelaznog sporazuma odvija prema rasporedu, za sada slučajevi Bobetko i Gotovina nemaju izravnih posljedica na veze Bruxellesa sa Zagrebom.
Izuzetak su, dakako, politički pritisci i kritike gdje je još uvijek dovoljno vremena za popravak. Ukoliko nekooperativnost Zagreba naraste do mjere da ugrozi sadašnji status Hrvatske prema Uniji to će se brzo osjetiti u praksi – u siječnju su na rasporedu sastanci tri preostala pod-odbora za provedbu sporazuma. Dođe li do odgađanja, ono će biti prvi znak neformalnih, ali veoma ozbiljnih sankcija. Ove kaznene mjere – tradicionalno pravdane manjkom slobodnih termina Unijinih pregovarača – udaraju na gospodarstvo. Podsjetimo da je Europska Unija, nezadovoljna razvojem situacije u Makedoniji, punu godinu dana nalazila opravdanja za izbjegavanje tehničkog dijaloga namijenjenog dogovaranju praktičnih pitanja.
Prva su dva pod-odbora usaglasila konkretne stvari o prometnom režimu, kvotama, izvozu šećera ili tretmanu mliječnih proizvoda, što je sve značajno za ove privredne grane. Ocijeni li Bruxelles da je vrijeme kažnjavaju Zagreba, odgađanje zakazanih dogovora odrazilo bi se na svakodnevicu i izravno limitiralo, primjerice, izvoz i izvozne povlastice brojnim proizvodima regulirane aranžmanima Unije i Hrvatske.