U Californiji je, kazu, vise mjesta po njemu nazvanih negoli po bilo kome drugome. Oko 40 skola cak, i knjiznica, nosi ime John Muir. Jedan Nacionalni spomenik, u planinama Sierra Nevade, i jedan Drzavni park, uz obalu Pacifika, sjeverno od San Francisca, takodjer – i u jednom i u drugom zasticeni su mamutovci, kalifornijske divovske sekvoje; u mjestu Martinez, gdje je Muir zivio od 1890. do svoje smrti, 1914. godine, sve, cini se, nosi njegovo ime – i glavna prometnica i motel uz nju i novi rezidencijalni kompleks i, naravno, njegov dom, davno jos proglasen Nacionalnim povijesnim mjestom.
California je 21. travnja proglasila Danom Johna Muira, americka posta izdala je, njemu u cast, dvije komemorativne marke. Tri biljke, jedan leptir i jedan mineral takodjer su po njemu dobili ime. I jedan ledenjak i jedan planinski vrh Aljaske. I jedno golf-igraliste, u mjestu Dunbar, u Skotskoj, odakle je John Muir, kao 11-godisnji djecak, s roditeljima stigao u Ameriku i naselio se na jednoj farmi u Wisconsinu.
Najpoznatiji, mozda, americki cuvar i zastitnik prirode nemalo bi se iznenadio kad bi znao kolika se cast njegovom imenu i nasljedju ukazuje; nemilo, takodjer, u slucaju one cestovne prometnice. Skroman i povucen, kakav je bio, John Muir bi, sasvim sigurno, najvise volio znati samo ovo – aktivisti za zastitu prirode nastavljaju s radom koji je on, prije vise od stotinu godina, poceo.
A poceo je sasvim slucajno i sasvim slucajno postao najslavnijim americkim prirodnjakom. Kao djecak je, s mladjim bratom, kadgod bi im strogi otac dopustio da se maknu od motike i pluga, a to nije cesto bilo, poljima i sumama Wisconsina lutao. I u prirodu se sve vise i dublje zaljubljivao. Sa 20 godina, ocevu je farmu i napustio i nekoliko godina proveo u nekima od najljepsih, tada jos netaknutih, podrucja Sjedinjenih Drzava i Kanade. Ozbiljna ozljeda oka, koju je zadobio radeci kasnije u jednoj tvornici u Indianapolisu, zauvijek ce njegov zivot promijeniti.
Kad mu se vid vratio, John Muir je svoj pogled okrenuo iskljucivo ka prirodi. Zelja za lutanjima i putovanjima, koja je u njemu ocito vec tinjala, sad se potpuno razbuktala. Na tisucu je milja dugi put krenuo, pjesice, od Indianapolisa do Meksickog zaljeva. Do Kube plovio i do Paname, kanalom potom do zapadne obale Amerike stigao i, 1868. godine, u San Franciscu se iskrcao. Iako ce svijetom cijelog zivota putovati, Californija ce njegovim domom ostati. Tocnije, Sierra Nevada i Yosemite. Tog prvog ljeta u Californiji, pjesice je krenuo kroz San Joaquin Valley i ugledavsi, po prvi put, planinski niz Sierra Nevade, u dnevnik zapisao:”Ne bi se trebao zvati Nevada, Snjezni lanac, vec Range of Light, Lanac svijetla...najljepsi je od svih koje sam ikad vidio.”
Planine Sierra Nevade ostat ce do kraja njegovog zivota “izvor neprestane i neizmjerne srece.” U drvenoj je kolibi, koju je sebi i podigao u dolini Yosemite, John Muir razvio svoju kontroverznu teoriju o ledenjacima doline i poceo sa serijom clanaka “Proucavanja Sierre.” A mnogi slavni ljudi poceli kucati na vrata njegove kolibe, medju njima i Ralph Waldo Emerson, americki filozof, esejist i pjesnik, glavni predstavnik transcedentalizma.
I Muirova slava pocela se zemljom siriti. Nakon nekoliko godina provedenih u divljini, zivio je kratko vrijeme u Oaklandu, a onda, sa suprugom i djecom, skrasio se u Martinezu, gdje je sa tastom uspjesno vodio veliki obiteljski vocnjak. Putovati je ipak nastavio kad god je mogao – na Aljasku, u Australiju, Juznu Ameriku, Evropu, Japan, Kinu...i uvijek natrag na voljenu Sierra Nevadu. Napisao je desetak knjiga i vise stotina clanaka; citali su ga svi – od obicnog svijeta do kongresmena i predsjednika.
Neke je od njih, svojim entuzijazmom i ljubavlju za prirodom, John Muir potaknuo i na akciju. Zahvaljujuci dobrim dijelom njegovim naporima, Kongres je, 1890, Yosemite proglasio Nacionalnim parkom. Ono sto je Muira najvise zabrinjavalo – sjeca drveca i prekomjerna ispasa u podrucju doline Yosemite, zakonom su tako postali zabranjeni. Godine 1903, tri je noci, u dolini, pod zvijezdama, s Johnom Muirom proveo i predsjednik Theodore Roosevelt. Po povratku u Washington, Roosevelt je podvostrucio broj zasticenih sumskih jutara, na 75 milijuna.
“Otac sustava nacionalnih parkova”, kako Muira cesto, i zasluzeno, zovu, odigrao je kljucnu ulogu i u osnivanju nekoliko drugih Nacionalnih parkova, u drugim saveznim drzavama – Grand Canyon, Petrified Forest, Mount Rainer....
Sa skupinom pristasa, Muir je, jos 1892, osnovao i Sierra Club, “da bi divljinu spasio i planine razveselio,” kako je sam rekao. Njegovim je predsjednikom ostao sve do svoje smrti. Zajedno, John Muir i Sierra Club mnoge su bitke vodili, za zastitu doline Yosemite i Sierra Nevade – neke su izgubili, mnoge dobili. Djelo i rijeci Johna Muira naucili su Ameriku, njegovog i naseg vremena, vaznosti zastite prirodnih ljepota.
Dvije godine pred svoju smrt, John Muir je, 1912, napisao:” Ljepota je svakome potrebna, bas kao sto mu je potreban i kruh svagdanji, mjesta za igru i mjesta za molitvu, mjesta na kojima priroda lijeci i snagu daje i tijelu i dusi.”