Tradicionalna americka folk-balada “Tom Dooley,” bila je hit, kod kuce i u svijetu, davne 1958. godine. U Americi je i ubrajaju medju stotinu najznacajnijih 20. stoljeca. Njeni korijeni, medjutim, sezu u citavo stoljece ranije. U jedan udaljeni i izolirani kutak Sjeverne Karoline, u okrug Wilkes, na sjeverozapadu drzave….Svjetsku je slavu donijela Kingston Triju koji ove godine biljezi 45 godina svog postojanja. Prica je to o jednom stvarnom zlocinu koji odigrao se 1866. godine….
Americki je gradjanski rat tek bio zavrsio i lokalni se momak, po imenu Tom Dooley, vojnik vojske Juga, upravo kao junak iz rata kuci vratio. Privlacan je bio i tek 20 godina star kad se zlocin zbio. Prema lokalnoj legendi, dvije su se jednako mlade i prelijepe djevojke odmah u Toma zaljubile. Laura Foster i Annie Melton, zvale su se. Jednog svibanjskog dana, te 1866. godine, Laura je, na mjestu na kojemu je trebala susresti Toma, bila ubijena, nozem u ledja. Vjerovalo se da je Tom zlocin pocinio, da je mrtvo Laurino tijelo kraj puta pokopao i potom u Tennessee pobjegao, na farmu nekog Greysona. Kad je Greyson utvrdio Tomov identitet, Tom je za zlocin bio kaznjen na smrt, vjesanjem. Kasnije se ispostavilo da je Lauru, u nastupu ljubomore, ubila Annie, a ne Tom, ali on je bio taj koji je Annie pomogao da Laurino tijelo sakrije. Annie je neko vrijeme i provela u zatvoru, ali u nedostatku dokaza, bila pustena na slobodu. Neki je starac, iz istog okruga, za nju, navodno, ovo rekao:”Ann Melton was the purtiest woman I ever looked in the face of. She’d a-been hung too, but her neck was jist too purty to stretch hemp….” (Brown, “North Carolina Folklore” Vol II). “Ann Melton bi najljepsa zena kojoj sam ikad u lice pogledao. Visila bi i ona, ali prelijepi je vrat za konopac imala.”
Annie nije nikada, niti jednom rijecju, Toma sumnje oslobodila ….Na samrtnoj postelji zlocin je, navodno, priznala. Postoje mnoge verzije dogadjaja kao i mnoge verzije pjesme o tom “ljubavnom trokutu” i nevolji koju je izazvao. U ono vrijeme, u tom zabitnom podrucju Appalachije, pjesma je bila jedini nacin prenosenja vijesti. Kako je putovala, tako se vijest, kroz pjesmu, svaki puta malo i mijenjala. U jednoj verziji, ubojica je bio Tom, u drugoj Annie, u trecoj Tomova treca djevojka – Pauline, u cetvrtoj – nije se vise radilo o “trokutu”, vec “cetverokutu.” Ljubavno je upleten bio i onaj Mr. Greyson, prema jednoj verziji farmer, prema drugoj serif, koji je Toma i objesio. Tom je, u stvarnosti, zivot skoncao na vjesalima pred zgradom sudnice. U pjesmi, visio je s hrasta-kitnjaka – “…from a white oak tree.” Prvi tonski zapis balade napravio je, 1938, Frank Warner, kolekcionar americke tradicionalne glazbe. U Sjevernoj Karolini, u okrugu Wilkes, bas blizu rijeke Atkin gdje se zlocin i zbio, snimio je tada, za Elektra Records, lokalnog glazbenika-amatera, po imenu Frank Proffitt. Warner je Proffittu rekao: “Pjevaj onako kako si je prvi puta cuo……”
Kako Warner nije pjesmu zastitio autorskim pravom, nju je, 1947. godine, u svojoj knjizi FOLK SONG, U.S.A., reproducirao poznati muzikolog Alan Lomax. Mnogi su je folk-glazbenici u svoj repertoar uvrstavali, medju njima i legendarni Doc Watson…ali tradicionalna je balada uglavnom ostala – lokalna. Sve do 1957. godine, kad su je, stoljece vec staru, cula trojica mladica, studenata u San Franciscu. Da bi se izdrzavali, nastupali su po lokalnim barovima, pjevajuci jednostavne, tradicionalne americke pjesme, uz pratnju akusticnih gitara i banja. Kad su culi baladu iz Sjeverne Karoline, odmah im se dopala, naucili su je i snimili, za svoj prvi hit-album. I s njim odmah dospjeli na naslovnu stranicu casopisa LIFE, preko noci izbili na sam vrh ljestvica popularnosti, postali glazbeni i kulturni fenomen, u citavom svijetu vokalna skupina Number One! Posegnuvsi za jednom starom, originalnom folk-pjesmom, ”skinuvsi” s nje malo prasinu, Kingston Trio je napravio jednu novu verziju i njome otpoceo folk-revival u Americi, pripremio pozornicu za Dylana, Joan Baez, onaj drugi slavni trio – Peter, Paul and Mary, za cijeli niz drugih, za cijeli protestni pokret 60-ih. Svojim savrsenim harmoniziranjem, i svojim vjestim i nadahnutim koristenjem folk-tradicija, Kingston Trio je ‘jednorucno’ revolucionarizirao folk i zauvijek promijenio pop-glazbu Amerike. A nju, Ameriku, podsjetio na to da ima nevjerojatno bogato i raznoliko folk-nasljedje. Za trio, slijedila su dva Grammyja i cijeli niz “zlatnih” ploca, a nasljedje koje su oni stvorili u razdoblju od 1957. do 1967. godine, nije do sada uspio premasiti, niti dostici, niti jedan drugi folk-sastav. Ljestvicama popularnosti Kingston Trio vladao je nadmocno sve do dolaska Beatlesa, 1964. godine.
Bob Shane, Nick Reynolds i Dave Guard, bila su imena trojice mladica iz San Francisca. Od tada, sastav se mijenjao nekoliko puta, ali srce i dusa trija – Bob Shane, tradiciju i dalje uporno cuva i odrzava. Trideset i pet tjedana godisnje, s drugim clanovima, nastupa za publiku staru i onu novu, mladju, u Americi i svijetu. “Sve sto ona od nas trazi,” rekao je Shane jednom prilikom, “to je da joj pjesmom pricamo neku pricu.” Prije 45 godina, Kingston Trio je, baladom iz Sjeverne Karoline, tako i poceo – uz sest jednostavnih i melodicnih nota s banja i rijeci:”Otkako je svijeta, i pjesama je o “vjecnom trokutu”…Ova je o jednom Mr. Greysonu, jednoj lijepoj zeni i jednom osudjeniku po imenu – Tom Dooley….”