Donedavno gotovo nezamislo, danas je vrlo izgledna budućnost. Ove će se jeseni NATO savez proširiti na još neke države bivšeg sovjetskog bloka, a vjerojatno će, po prvi put, postati stvarnost i na teritorju samog Sovjetskog saveza, u Litvi, Letoniji i Estoniji.
Članstvo u Sjevernoatlantskom savezu traže i Gruzija i Azerbejdžan, države Kavkaza, koji se nalazi južno od Ruske federacije. No, kako javlja Ed Warner, širenju NATO saveza na jug, Moskva će se vjerojatno suprostaviti.
Vladimir Socor, stručnjak za regiju Kavkaza kaže da su tamošnje države “vrlo komplicirana mješavina azijskog i sovjetskog despotizma.” On također očekuje da bi Gruzija i Azerbejdžan trebale postati članice NATO saveza do 2005. godine – bez obzira na to što te zemlje čeka još mnogo posla, ako žele ispuniti uvjete članstva. U Europi mnogi sumnjaju da će ove dvije države u tome uspjeti.
Socor: Moskva je oštra samo na riječima
Međutim, Vladimir Socor kaže da regija mora biti integrirana u sigurnosnu strukturu Zapada: "NATO savez je od ključne važnosti u uspostavi sigurnosnog sustava u regiji – i u vojnom i u političkom smislu. Te će se države na taj način nepovratno usidriti u zapadnoj sigurnosnoj sferi. Ako se to ne dogodi, one će i dalje biti predmet natjecanja između Istoka i Zapada, u regiji gdje Rusija smatra da su ugroženi njezini nacionalni interesi."
Vladimir Socor kaže da je Rusija u vojnom smislu preslaba, te da će Moskva zbog toga biti oštra na riječima, ali ne i u djelima.
Konopljov: Razlika između Partnerstva za mir i NATO saveza
Međutim, Sergei Konopljov, direktor Programa za proučavanje sigurnosti u regiji Crnog mora na Sveučilištu Harvard, upozorava da ne treba očekivati da će Rusija ostati pasivna. “Jedno je Partnerstvo za mir, u kojem je sada i Rusija, a drugo je članstvo u NATO savezu” – upozorava ovaj američki stručnjak.
"Rusiju brine moguća aktivnija uloga Azerbejdžana, koji će možda iskoristiti svoj odnos s NATO savezom te se svrstati protiv Rusije i Irana. To bi mogla učiniti i Gruzija. U tom slučaju, Moskva bi izgubila i onao što joj je preostalo od utjecaja u regiji. Ne treba zaboraviti da je Azerbejdžan u smislu sirovina vrlo bogat."
'Blagostanje i sigurnost dolaze samo sa Zapada'
No, Rusija možda i nema baš neki veliki izbor - kaže Vladimir Socor koji ističe da je zapadna orjentacija i u Gruziji i u Azerbejdžanu nešto što se više ne može promijeniti. “Oni su svjesni da blagostanje dolazi jedino sa Zapada. Svjesni su također da je na Zapadu smještena i sva politička i vojna moć” - kaže Vladimir Socor.
No, Rusija u Gruziji ima vojne baze. Ruski je utjecaj posebno snažan u trećoj kavkaškoj državi, u Armeniji, koja ne želi ući u NATO savez. Azerbejdžan i Armenija već se više od deset godina spore oko pograničnog područja Nagorno-Karabakh. Kao što Zapad već godinama jača Azerbejdžan i Gruziju, Rusija pomaže Armeniji – ističe Sergej Konopljov.
On dodaje da zapadni utjecaj na Kavkazu nije toliko čvrst. Predsjednici Azerbejdžana i Gruzije već su u poznim godinama i ne zna se tko će ih naslijediti. U borbi za vlast, nakon njihove smrt, svašta se može dogoditi.
"Ne isključujem mogućnost da nakon njihove smrti obje zemlje ponovno uđu u rusku sferu utjecaja. Rusija već radi u tom smjeru. Sadašnji predsjednici, Ševarnadze u Gruziji i Alijev u Azerbejdžanu, imaju mnogo protivnika" - kaže ovaj profesor Sveučilišta Harvard.
Oba analitičara, i Vladimir Socor i Sergej Konopljov prognoziraju da će se natjecanje za sfere utjecaja na Kavkazu, u skoroj budućnosti, još više pooštriti.