Američka vlada nastoji poboljšati komunikaciju s građanima drugih zemalja. Misao vodilja ovakvih nastojanja potiče iz toga što, kako izgleda, stanovnici mnogih dijelova svijeta ne razumiju Sjedinjene Države, a Amerika im često nije niti draga.
Sučeljeni s raširenim i sve većim nepovjerenjem prema Sjedinjenim Državama i njezinoj politici - posebice u islamskom svijetu - kreatori američke politike nalaze se pod snažnim pritiskom da bolje pronesu poimanje politike američke vlade u svijetu. Birokratskim rječnikom, radi se o "javnoj diplomaciji"; u običnom govoru, to je ono što se naziva odnosima s javnošću. Kakogod to bilo nazvano, neovisni stručnjaci kažu da američka vlada taj posao obavlja prilično loše.
Kritka javne diplomacije
Prije nekoliko dana, nevladina organizacija Vijeće za međunarodne odnose objavio je izvješće u kojemu se oštro kritiziraju postignuća američke javne diplomacije. Predsjedatelj radne skupine Peter Peterson kaže da administracija, čak i nakon rujanskih terorističkih napada, javnoj diplomaciji jedva pridaje ikakvu pažnju: "Prema našem mišljenju, američka javna diplomacija nije postigla što je trebala zbog nedostatka dobre volje, nepostojanja opće strategije, manjka obrazovanog osoblja, kulturoloških ograničenja, strukturalnih nedostataka, kao i nedovoljnih sredstava."
Radna skupina poziva, između ostalog, na centralizaciju javno-diplomatskih napora, te na povećavanje njihovog financiranja od strane Kongresa. U, kako izgleda, odgovoru na buru kritika, predsjednik Bush ojačava jedan od ureda u Bijeloj kući, poznat pod nazivom Ured za globalne komunikacije.
Glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer izjavio je novinarima da će taj ured pojačati američke napore da inozemstvo bolje shvati američku politiku:
"Predsjednik čvrsto vjeruje da će bolja koordinacija međunarodnih komunikacija pomoći Americi da objasni što radi i zašto nešto radi u raznim dijelovima svijeta."
Grunwald: Novinarski integritet nije u sukobu s ciljevima javne diplomacije
Glas Amerike jedna je od organizacija za koju kreatori američke politike smatraju da je dio javne diplomacije. Zakon iz 1976. godine jamči objektivnost i uravnoteženost izvještavanja Glasa Amerike. Glas Amerike se u svojoj povijesti "borio" s nekoliko administracija - i republikanskih i demokratskih - da održi svoj novinarski integritet.
Član radne skupine Henry Grunwald, bivši urednik časopisa Time, odbacuje primjedbe da bi postrujanski entuzijazam za javnu diplomaciju mogao dovesti do slabljenja novinarskog kredibiliteta Glasa Amerike: "Ne vjerujem da bi to uopće trebalo biti suprotstavljeno. Mislim da je potpuno legitimno da vlada želi odaslati svoju poruku u svijet. Mislim da, s druge strane, Glas Amerike i drugi mediji trebaju staviti tu poruku u odgovarajući kontekst, objasniti ju, ali, isto tako, objasniti i kritike koje na račun naše politike dolaze iz inozemstva i ovdje u zemlji. Mislim da nam treba i jedno i drugo; mislim da nam treba jasno i objektivno izvještavanje jednako kao i iskazivanje vladine poruke svijetu, tako dugo dok se ona iznosi točno u kontekstu kojemu pripada."
Prošli tjedan, republikanski kongresmen Henry Hyde uspio je kroz Zastupnički dom kongresa progurati zakonski akt o preobrazbi javne diplomacije Sjedinjenih Država, uključujući tu i poboljšanje radijskih i televizijskih programa koji se emitiraju u svijet. Ta zakonska mjera mora još proći kroz raspravu u Senatu.
