Početak senatskog svjedočenja o mogućnosti američke vojne ofenzive u Iraku mogao bi potaknuti i živu raspravu u široj javnosti. Pristaše ofenzive smatraju da bi svrgavanje Sadama Huseina donijelo Srednjem istoku mir i stabilnost. Kritičari, pak, vjeruju da bi takav potez imao upravo suprotne posljedice.
Svatko želi da se režim u Iraku promijeni - kaže David Phillips, direktor Centra za preventivnu akciju pri Vijeću za međunarodne odnose. Međutim, postavlja se pitanje – kako to izvesti?
"Prednosti takvog poteza su višestruke. Irak bi postao naklonjen Zapadu i spreman pomoći u mirovnom procesu na Srednjem istoku. Bio bi pouzdan izvor nafte za oporavak američkog gospodarstva. Isto bi tako pozitivno utjecao na planu demokratizacije na druge zemlje regije."
Prema riječima gospodina Phillipsa, Sadam Husein mogao bi pružiti odlučniji otpor nego u ratu u Perzijskom zaljevu, pa čak i pribjeći uporabi bojnih otrova. Postoji, također, mogućnost da bi njegove snage pred američkim napadom jednostavno nestale, odnosno, prebjegle. Bivši pomoćnik američkog ministra obrane Ken Adelman kaže da je iračka vojska tako slaba da rat s Irakom za Sjedinjene Države ne bi predstavljao nikakav problem. Možda je doista tako – kaže Michael O Hanlon, visoki savjetnik za obranu pri institutu Brookings, upozoravajući, međutim, da se takva mogućnost ne smije uzimati zdravo za gotovo.
"Čak i ako prognozeri vjeruju da bi napad na Irak bio vrlo lagan, njihova uvjerenja ne predstavljaju ozbiljnu osnovu za američku vanjsku politiku. Moramo krenuti od pretpostavke da će biti teško i da će nam se suprostaviti barem elitne iračke postrojbe. Krenuti od bilo čega drugoga značilo bi da su dužnosnici zaduženi za vanjsku politiku zanemarili svoje obveze i da planiranju rata ne pristupaju ozbiljno."
Nakon nedavnog posjeta regiji, gospodin Phillips je napisao u Wall Street Journalu da mnogi čelnici žele svrgavanje Sadama Huseina, no da su rijetki spremni to i javno priznati. Prvo se žele uvjeriti da Sjedinjene Države ovaj puta misle ozbiljno. Kao primjer da je doista tako, gospodin Phillips ističe da američki dužnosnici već planiraju smjer razvoja Iraka nakon rata.
"Već se planira uspostavljanje savezne demokratske republike Iraka, u kojoj bi vlast dijelile iračke etničke i vjerske skupine. Jasno je dano do znanja da nitko ne želi otcjepljivanje neovisnog Kurdistana od Iraka, ili uspostavljanje kurdske države u bilo kojoj zemlji u kojoj Kurdi žive."
Gospodin Phillips kaže da bi ovo američko obećanje trebalo, prije svega, umiriti Tursku. S druge strane, jordanski kralj Abdullah skeptičan je prema američkim planovima. New York Timesu je izjavio da ga brinu – kako je rekao – jastrebovi u administraciji predsjednika Busha, koji su opsjednuti Irakom, a dopuštaju da izraelsko-palestinski sukob i dalje tinja. Unatoč američkim planovima, jordanski je monarh kazao da njegova zemlja neće poslužiti kao baza za napad na Irak. Čak i da Sjedinjene Države pobjede, što će biti nakon rata – pita se gospodin O Hanlon.
"Ukoliko polazimo od teze da je ta misija potrebna za dobrobit Iraka, morat ćemo učiniti sve što treba da se ta zemlja ne bi raspala. Znači, treba razraditi planove ne samo za neposredno poraće, već i za višegodišnju okupaciju."
Gospodin O Hanlon ističe da bi Iraku trebala američka okupacija razmjera Marshallovog plana. Prema njegovim procjenama, da bi se spriječio raspad Iraka, u zemlji bi trebalo ostati 10 do 20 tisuća vojnika barem sljedećih deset godina.