U vrijeme kada vrijednosti dionica američkih kompanija svakoga dana padaju - neke brže, neke sporije - sve više se priča o dioničkim opcijama kao dijelu plaće. Naime, u ne tako dalekim godinama snažnog rasta američkog gospodarstva, posebice sektora visoke tehnologije i interneta, mnoge su kompanije svojim uposlenicima uvele dioničke opcije kao negotovinski dio plaće. Ponajviše su se dioničke opcije pojavile kao djelomična naknada direktorima i predsjednicima kompanija, s motivom da će tako poslovodno čelništvo ponajviše biti zainteresirano za dobro poslovanje kompanije, koje bi se odrazilo kroz rast cijena dionica te kompanije.
Kako su posljednji mjeseci i računovodstveni skandali jasno pokazali, jedna od neželjenih popratnih pojava takvog stimuliranja poslovodstva bilo je umjetno povećavanje vrijednosti dionica lažnim prikazivanjem bilo prihoda ili troškova, ili i jednog i drugog. No, ako se izuzmu takve pojave, odnosno promotre slučajevi u kojima nema nikakvih nepravilnosti, onda je primjer financijsko-uslužne kompanije Capital One vrlo ilustrativan.
Prva dva čovjeka te financijske kompanije, direktor Richard Fairbank i predsjednik Nigel Morris, prema posljednjim izvješćima o kompanijama s područja Washingtona, najbolje su plaćeni poslovni čelnici u regiji u kojoj je najveća koncentracija sjedišta kompanija u Americi.
No, možda i nisu! Možda ustvari neće biti plaćeni niti centa! U njihovom slučaju, sve ovisi o tome kako će Capital One poslovati. I jedan i drugi plaćeni su samo dioničkim opcijama, naplativim tek 2007. godine. Dakle, nemaju uopće nikakvu drugu plaću.
U slučaju direktora Fairbanka, ta je dionička opcija vrijedna 105 i pol milijuna dolara, ali samo u slučaju da dionice Capital Onea rastu do 2007.-me godine po stopi od 5 posto godišnje. Ako budu rasle po stopi od 10 posto godišnje, gospodin Fairbank će dobiti dionica u vrijednosti od 270 milijuna dolara.
Njegov partner na vrhu kompanije, direktor Morris, primit će dionica za 70 milijuna u slučaju 5-postotnog rasta vrijednosti dionica, odnosno 178 milijuna ako taj rast bude 10 posto godišnje. Ispod pet posto rasta, niti jedan niti drugi neće dobiti uopće ništa. Kada su oni sklapali svoje ugovore, izgledi za takve zarade bili su sjajni - Capital One je jedan od najvećih izdavača kreditnih kartica Visa i MasterCard, s gotovo 49 milijuna mušterija, koje banci otplaćuju više od 53 milijarde dolara. Cijena dionica kompanije Capital One porasla je od 5 dolara 1995. godine, na više od 60 dolara, koliko je dostigla na vrhuncu ove godine.
U međuvremenu, međutim, pokazalo se koliko i najmanji znak sumnje može poljuljati povjerenje ulagača i rezultirati padom cijena dionica. Prošli tjedan, naime, Capital One je objavio da su savezni organi za kontrolu poslovanja izrazili zabrinutost zbog prebrzog rasta ove banke. Uprava banke pristala je stoga na uspostavljanje bolje unutrašnje kontrole poslovanja kako bi u svakom trenutku se uspjela nositi s eventualnim opasnostima prebrzog rasta.
Riječ je, dakle, o prebrzom i prevelikom rastu - nečemu što bi si mnoge kompanije ustvari poželile kao opasnost poslovanja! - a ne o lošem businessu ili ikakvoj prijevari. Svejedno, kada je to objavljeno, cijene dionica kompanije Capital One pale su za 40 posto! A, upravo za toliko posto smanjile su se i šanse njezinih čelnih ljudi na naplatu milijunskih dioničkih opcija. Dakle, nisu ni svi milijuni isti - neki zveckaju više, a neki tek obećavaju zveckanje za nekoliko godina.