Od svojevremenih dva i pol milijuna izbjeglica i raseljenih osoba na Balkanu, još uvijek se starim adresama nije vratio milijun ljudi što ukazuje na kroničnost i rasprostranjenost problema, zaključili su ministri vanjskih poslova Europske Unije. Ministri su velikom preprekom povratku dijela izbjeglica proglasili lokalne organe uprave. Smetnja nije u državama nego u općinama, ističu ministri.
Balkan i njegove izbjeglice donatori zaobilaze, sve je manje sredstava za razrješavanje problema a baš je nastavak sustavne pomoći obnovi i oporavku bitan da bi se izbjegličko pitanje jednog dana, i to skoro, moglo smatrati riješenim. Ministri se zalažu za "trajna i kvalitetna rješenja" , dakle za politiku koja bi izbjeglicama, osim sigurnosti ili krova nad glavom, garantirala kakvu–takvu budućnost i perspektive. Vraćanjem pitanja izbjeglica na dnevni red sastanka Ministarskog vijeća Europska je Unija dala do znanja da ljudi nisu zaboravljeni. Kako bi problem došao do svog zadovoljavajućeg rješenja Ministarsko vijeće traži jačanje suradnje država regije.
U bloku posvećenom "zapadnom Balkanu", - kako regiju običavaju nazivati u ovoj instituciji Unije –, Ministarsko je vijeće ukazalo da ne namjerava činiti izuzetke i da će za sve države vrijediti ista pravila u procesu integriranja u europsku maticu. Bosni i Hercegovini poručeno je, stoga, da tek ispunjeni uvjeti iz smjernica Europske Unije zemlji daju nade da će Bruxelles razmatrati, ali samo razmatrati, mogućnost otvaranja pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Beogradu i Podgorici ponovljeno je pak kako njihova konstruktivna suradnja i adekvatno sređivanje aranžmana na kojima će počivati federacija, vode mogućnosti izrade tzv. "studije izvedivosti", dokumenta čiji pozitivan nalaz znači da je put prema pregovaranju o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju otvoren. Izrada studije obećana je u najboljem slučaju na jesen, što je već godina dana kašnjenja od Unijinih obećanja. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU sklapa sa zemljama regije, njime države dobivaju status pridružene članice Europske Unije s izgledom da u dogledno vrijeme, ispunjavajući dvojne uvjete suradnje sa zemljama regije i prilagođavanja uzusima življenja u Uniji, postanu i kandidatima za članstvo. Sporazume imaju samo Makedonija i Hrvatska.