GA: Izvještaj Tužiteljstva sudskom Vijeću III haaškog Tribunala za ratne zločine o načinu na koji Tužiteljstvo namjerava voditi nastavak procesa Slobodanu Miloševiću po preostala dva dijela optužnice, «hrvatskoj» i «bosanskoj» dokument je koji svjedoči o svoj kompleksnosti optužnice, ali i golemom poslu koga je obavilo Tužiteljstvo. Naša suradnica Lada Stipić – Niseteo pozabavila se s 300 stranica rezimea pripremljenog za nastavak procesa. Kakav je prvi utisak o tim materijalima?
LSN: Neobičan. Neobičan pogotovo za jedan pravni dokument. Na tri stotine stranica gusto tipkanog teksta, pravnički suhim jezikom i s velikim brojem dodatnih obrazloženja, sažeto je ovih nekoliko krvavih godina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Materijal je, mislim, bolje pripremljen nego «kosovska» optužnica i u onoj planini dokaznog materijala o kojoj su govorili svi dosadašnji prvi ljudi Tužiteljstva zaista je bilo teško izabrati najkvalitetnije dokaze. Tri stotine stranica možda izgleda mnogo, no uvijek valja imati na umu da je iza njih tisuće i tisuće pregledanih dokumenata, saslušanih svjedoka, provjerenih video-zapisa, traka, pisanog materijala, ne mjeseci nego godine predanog rada Tribunalovih istražitelja. Informacija Tužiteljstva sudskom Vijeću III , onome koje vodi proces Miloševiću, potvrda je enormne količine uloženog rada. U ovoj poplavi literature što smo je čitali na temu sukoba na Balkanu, rezime Tužiteljstva o postupku u nastavku procesa najrječitiji je, jer predstavlja pravnički racionalan, objektivan pristup jednoj tragediji čiji se finale odvija pred haaškim sucima.
GA: Koje su najbitnije poruke dokaznog materijala Tužiteljstva?
LSN: Tužiteljstvo se zaista potrudilo precizno potvrditi svaki od navoda optužnice. Nakon što su sve činjenice obrađene, sortirane, smještene u vrijeme i prostor i u konkretne situacije, ono što posebno upada u oči baš je ta «kampanjska» narav događaja – sve je bilo spremljeno, planirano, zamišljeno i organizirano i u svemu ovome bilo je malo, jako malo «spontanosti». Kampanje po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pravnički obrađene, zaista izgledaju kao golemi, pažljivo razrađen plan a ne nekakav iracionalni kaos.
GA: Tužiteljstvo je obradilo najbitnije epizode od 1991. do 1995. godine. Kako način rada Tužiteljstva izgleda na jednom malom primjeru?
LSN: Namjerno ne biram poznatije, tragičnije događaje poput Vukovara. Recimo, na stranici 136, točka 479, spomenut je slučaj sela Bruška. Opis počinje nalogom tamošnjim Hrvatima da napuste selo, jer je to srpska zemlja. U ovome dijelu, - dakle za samo jednu objektivno malenu epizodu -, koriste se izjave petorice svjedoka, uključujući i ranjenika koji je završio u kninskoj bolnici da bi mu tamo bilo rečeno da «svi Hrvati moraju biti ubijeni» - što je potvrdio i liječnik u bolnici koji je spasio pacijenta od daljnjeg iživljavanja pripadnika Martićeve policije. Liječnik i pacijent su svjedoci – što može biti i Martić, pritvoren u UN-ovoj jedinici u Scheveningenu. Slijede podaci ekshumacije žrtava, pa čak i detalji govora Ratka Mladića zatočenim Hrvatima u Kninu. GA: Koji su izvori dokaza Tužiteljstva?
LSN: Fascinantno je pratiti sada, kada je glavnina posla gotova, koje su sve izvore koristili istražitelji. TV emisije, novinski interviewi doslovno iz svih listova na prostoru bivše Jugoslavije, analize stanja u vojsci Republike Srpske, zakoni i propisi, stranačke deklaracije, govori, naređenja, izvještaji UN-a i nevladinih organizacija, pisma, pogotovo ona gdje su se lokalni lideri obraćali Miloševiću za pomoć tražeći intervenciju i slično. Ukoliko je suditi po dokaznom materijalu, na Balkanu je svatko svakoga prisluškivao: dragocjen su izvor podataka, naročito o sprezi Beograda s hrvatskim i bosanskim Srbima, transkripti telefonskih razgovora. Dio dokaza dale su i državne agencije, poput Tanjuga koji je otvoreno plakao da je ekonomija Srbije propala radi potpomaganja srpskoj stvari preko Drine. Izvor dokaza čak je i Službeni list Republike Srbije. Poplava knjiga s osobnim viđenjem događaja pripomogla je Tužiteljstvu i glavna je zvijezda u ovom «publicističkom» dijelu Borisav Jović, više radi svoje političke uloge nego zbog kvalitete napisanoga.