Pravda možda jest spora, no izgleda da je ipak i dostižna. Glavna tužiteljica haaškoga Tribunala za ratne zločine nailazi na mnoge probleme pri prikupljanju dokaza. O tome je ovaj tjedan govorila i euro-parlamentarcima. Govoreći o istragama haaškog Tribunala za ratne zločine najćešće ispuštamo iz vida činjenicu da svaki, najmanji, pa čak i onaj naoko "najnevažniji" dio optužnice mora biti potkrijepljen veoma čvrstim dokazima. Istražitelji Tribunala rastegnuti su do maksimuma ali ne uspijevaju obaviti sve što bi trebali, dijelom usljed nedostatka sredstava, dijelom i stoga što je previše posla. Tužiteljica je spomenula kako stotine masovnih grobnica tek čekaju na forenzičku obradu. Stručne ekipe za ovaj dio posla ustupile su Tužiteljstvu članice UN-a i iz njihovih se proračuna financira njihov rad. Carla del Ponte kaže da se broj žrtava na Kosovu ne može znati radi toga što je i svojeg posljednjeg čovjeka poslala na teren, a nove istrage nema tko voditi. Interes je izazvala njena informacija da postoje osnovane sumnje kako su neki Srbi, nestali za kosovskih događanja, bačeni u jezero – računa se da je Srba kojima se izgubio trag oko 1300. Isto tako, srpske vlasti otežavaju ekshumaciju masovnih grobnica s albanskim žrtvama po Srbiji, a u Bosni i Hercegovini je broj neispitanih masovnih grobnica uvelike preskočio stotinu - kaže Carla del Ponte. Ovo je tek malen dio posla koga bi istražitelji trebali obaviti – a ne mogu iz objektivnih razloga.
Uz to, Carla del Ponte je europskim parlamentarnim zastupnicima dala do znanja kako je, uz posebnu dozvolu sudaca Tribunala, pokrenula istragu o financijskim transakcijama Miloševićeva režima. Financije su sastavni dio «zajedničkog kriminalnog poduhvata» u sve tri Miloševićeve optužnice - kosovskoj, hrvatskoj i bosanskoj. Istražitelji su došli do podatka da je u kupnju naoružanja i opreme režim preko svojih banaka na Cipru i u Grčkoj uložio 850 milijuna eura, sve u vrijeme sankcija i da su embargo prekršile američke, izraelske i ruske kompanije. Nadalje, istraga financijskih aranžmana ozbiljno je zaprijetila političkom vrhu Grčke. Ispostavilo se, naime, da su u prvom krugu istrage zatraženi podaci od Središnje banke ove zemlje. Kada je trebalo dobiti konkretne činjenice, Ministarstvo pravosuđa je, prema svemu sudeći namjerno, zaobišlo Središnju banku, te se zahtjevom za podacima obratilo izravno bankama osumnjičenim za malverzacije i pomoć Miloševićevu režimu. Ovo je bilo dovoljno da nestanu neki istrazi dragocjeni podaci i da se pokrene kolo skandala u vrhu vlasti. Tužiteljica je, upozoravam, vješto izbjegla odgovor na pitanje o sponama financijskih i političkih krugova u nekim zemljama i Miloševišćevog režima. Parlamentarci su upozorili na kupnju srpskog Telekoma od strane talijanske i grčke kompanije što je spasilo poljuljani Miloševićev režim, no tužiteljica je izjavila kako to ne ulazi u predmet istraga Tužiteljstva.