Linkovi

Ann Patchet: <I>Bel Canto</I> (15/6/02) - 2002-06-15


Terorizam i opera ne izgledaju kao da imaju puno toga zajedničkog, no spisateljica Ann Patchett inspirirala se ovim temama pišući svoj novi roman Bel Canto, koji je osvojio i uglednu američku književnu nagradu za prozu Pen/Faulkner. Podrobnije od naše novinarke Nancy Beadrsley:

Godine 1996. pobunjenici skupine Tumaparos zauzeli su rezidenciju japanskog veleposlanika u Limi, u Peruu. Do zauzimanja je došlo tijekom rođendanske proslave japanskog cara. Najveći dio vladinih dužnosnika, diplomata i poslovnih ljudi bio je ubrzo oslobođen, no jedna manja skupina je ostala u zarobljeništvu skoro četiri mjeseca, dok komandosi nisu napali kuću i pobili otmičare. U vrijeme tog napada Ann Patchett već je radila na svom romanu o ovoj krizi."Odjednom sam shvatila da se događaji odvijaju kao u nekom mom romanu, jer tema kojoj se ja u svojim djelima uvijek vraćam su stranci koji se spletom okolnosti zateknu na nekom mjestu i stvaraju obiteljsku ili društvenu zajednicu. Tako da sam s velikim intersom pratila vijesti o tim zbivanjima, i kako su se stvari razvijale, ja sam u svojoj glavi počela slagati roman".

Roman Bel Canto počinje primanjem koje priređuje potpredsjednik neke neimenovane južnoameričke zemlje. Poznata svjetska operna zvijezda upravo završava svoj nastup na primanju kad naoružani pobunjenici upadaju u kuću i uzimau goste kao taoce. Mnogi pobunjenici su zapravo dječaci i djevojčice i kako prolaze tjedni i mjeseci od napada, oni uspostavljaju neočekivane odnose sa svojim taocima. Ann Patchett kaže kako nije pokušavala napisati povijesno točan opis događaja otmice iz 1996. godine. No pokušala je dočarati dio opće atmosfere. "Bila je to na jedan čudan način 'neužasavajuća' teroristička situacija. Igrali su nogomet. Naručivali izvana pizzu. Igrali su šah. Gledali sapunice na televiziji. Očigledno je da su se svi dobro slagali, i ta atmosfera je ovjekovječena u mojoj knjizi".

Jedna od glavnih razlika između onog što se uistinu događalo i romana Ann Patchett jest u tome što je ona od operne pjevačice učinila glavni lik. Njeno je ime Roxanne Coss i ona je jedini ženski taoc koju otmičari odmah ne oslobađaju. Za pobunjenike i njihove taoce Roxanino pjevanje postaje zajednički jezik koji i jedni i drugi mogu razumijeti. Ime romana - Bel Canto - znači 'krasno pjevanje'.

U sljedećem odlomku romana Roxanne Coss pjeva ariju iz Puccinijeve opere Gianni Schicci. To je njezin prvi nastup nakon rođendanske proslave.

Roxane Coss stajala je usred ogromne dnevne sobe i počela pjevati. Oči su im bile zamućene od suza iz toliko mnogo razloga da bi ih bilo nemoguće sve pobrojati. Plakali su svakako i zbog ljepote glazbe, no plakali su i stoga što se ne ostvaruju njihovi planovi. Sva ljubav i čežnja koju tijelo može držati bila je kondenzirana u pjesmi koja ne traje duže od dvije i pol minute. I kad je došla do visokih tonova, izgledalo je kao da su svi odustali od svojih života i sve ono što su izgubili našlo se na jednom mjestu s težinom koju je gotovo nemoguće podnijeti. Kad je završila, ljudi oko nje stajali su u jednoj osupnutoj i sleđujućoj tišini.

Ann Patchett kaže da je u svoj roman uvela opernu pjevačicu zato jer je vjerovala da će to učiniti dramatičnu situaciju još dramatičnijom. Tijekom pisanja ovog djela, gospođa Patchett je i sama postala veliki obožavatelj opere. "Stavila bih neku ariju da mi svira i onda bih je slušala i po dvadeset puuta i pokušala sam prenijeti emocije i efekt glazbe u riječi, na stranice. Dakle, ljubav je beskrajna, ulozi visoki tako da mogu završiti samo u tragediji, ljepota započinje tragediju - u pokušaju da pokrene sve te glazbene ideale kroz prozu".

Ann Patchett živi u Knoxvilleu, u Tennesseeu, no nalazila se samo dva bloka udaljena od Svjetskog trgovinskog centra kad su srušeni u napadu od 11. rujna. Upitali smo je bi li svoju priču napisala drugačije nakon tako bliskog susreta s terorizmom? "Puno sam o tome razmišljala i nadam se da ne bi bilo puno drugačije za mene jer mislim da ovo vrijeme više od bilo kojeg drugog traži da pokažemo suosjećanje, da se nakratko zaustavimo i promislimo o svima koji su u ovome zatekli, kao o ljudima. Dakle, napisala sam roman, kako neki kritiziraju, možda malo blagonaklon prema terorizmu, no mislim da on ima svoje mjesto u ovom trenutku".

Nakon terorističkih napada od 11. rujna, jedan drugi romanopisac - Robb Forman - preporučio je roman Bel Canto kao knjigu za utjehu Amerikancima u tuzi. Ann Patchett kaže da ako je njezina knjiga poslužila kao utjeha, onda to nije stoga što se u njoj radi o terorizmu, već stoga što se radi o ljepoti i umjetnosti i o najprofinjenijim instinktima ljudskog roda.

Knjigu Bel Canto objavila je izdavačka kuća Harper Collins iz New Yorka.

XS
SM
MD
LG