Od kraja rata u Vijetnamu prošlo je 27 godina, no mnoge Amerikance za tu zemlju i taj rat još uvijek vežu jaki osjećaji. U nekoliko proteklih godina, neki su se Amerikanci iz Vijetnama vratili s metalnim identifikacijskim pločicama američkih vojnika. Danas se nadaju da će u toj zemlji pronađene i kupljene pločice moći vratiti obiteljima vojnika koji su ih, oko vrata, nosili u ratu.
Prošle godine, Martha Roskam iz jednog predgrađa Chicaga razgledavala je robu jednog uličnog prodavača u Ho Chi Minh Cityju, kada joj je oko zapelo za jedan predmet. "Na vrhu jedne pletene košare pune novčića ugledala sam američke vojne identifikacijske pločice."
Kada se vratila u hotel, ispričala je suprugu što je vidjela.
"Kada sam ih ugledala, obuzela me duboka tuga. Suprug je rekao: Idemo po pločice. Nisu to suveniri da se prodaju na ulici."
Devet godina ranije, novinar Jim Six iz New Jerseya također je osjetio tugu kada mu je šef lokalne policije na putu za Vijetnam rekao da se vojne pločice mogu kupiti na ulici, ponekad u bescjenje.
"Iz nekog razloga, razljutilo me da ti ljudi prodaju stare američke vojne pločice. Odmah sam dao policaju stotinu dolara, da kupi što više pločica i donese ih kući."
Martha Roskam se vratila kući sa 36 pločica. Prijatelj Jima Sixa vratio se iz Vijetnama sa čak 450 pločica. Nadao se da će imena njihovih vlasnika pronaći na spomeniku vijetnamskim veteranima u Washingtonu. "Kada sam ih dobio pomislio sam da ću ih moći usporediti s imenima na spomeniku vijetniamskim veteranima i otkriti jesu li njihovi vlasnici živi ili mrtvi. No, dobio sam gotovo 500 pločica, pa je uspoređivanje bilo gotovo neizvedivo."
I Jim i Martha žele vratiti pločice obiteljima poginulih vojnika koji su ih nosili u Vijetnamu. U nekim slučajevima, vlasnici pločica možda su još uvijek bili živi.
"Otkrili smo od jednog vojnika koji je bio u Vijetnamu da ih mnogi vojnici nisu nosili jer su zveckale dok su bili u noćnim ophodnjama. Neki su ih spremali u cipele, pa su se znale izgubiti."
Marthin sin, Peter Roskam je senator u zakonodavnoj skupštini savezne države Illinois. Gospođa Rotham predala mu je pločice u nadi da poznaje nekoga tko bi mogao pomoći u pronalaženju njihovih vlasnika. Peter kaže da je angažirao privatnog istražitelja, te da se nada pronaći barem neke od vlasnika i njihovih obitelji. Dužnosnici lokalnih i saveznih vlasti uputili su Jima Sixa na sestru marinskog poručnika, čije se ime nalazilo na jednoj od pločica. Prošle godine otputovao je u Teksas da bi joj predao pločicu njenog brata.
"Otišao sam u zlatarnu i kupio ukrasnu kutijicu u koju sam spremio prljavu pločicu. Rekao sam ženi: Sretan sam što vam ovo mogu predati. Ona se rasplakala. Njen sin i njegova obitelj također su željeli vidjeti pločicu, a ona je nije mogla ispustiti iz pogleda."
Marthin sin Peter zna da neće biti lako pronaći vlasnike pločica i njihove obitelji, ali kaže da to jednostavno treba učiniti: "Kada držite te pločice u rukama, osjećate težinu povijesti. Gledate ih i mislite na sve te ljude i njihove sudbine."
Gospodin Roskam kaže da zbog rata protiv terorizma još važnije iskazivati počast muškarcima i ženama koji služe u vojsci.
