U vrijeme dok se članovi Kongresa pripremaju povesti istragu o obavještajnim podacima koji su prikupljeni o pripremama terorističkih akcija uoči napada izvršenih 11.rujna, političari i prosječni gradjani koji se uopće ne bave politikom pitaju - zašto američke obavještajne službe ne suradjuju tješnje.
Prvog srpnja prošle godine jedan je agent Saveznog istražnog ureda – FBIa -iz Phoenixa u Washington poslao pismo upozoravajući da bi Osama bin Laden mogao koristiti američke letačke škole za obuku terorista. No, nakon tog pisma upozorenja nikada nije uslijedila reakcija, niti su podaci iz njega dijeljeni s drugim obavještajnim službama.
To pismo sada postaje simbol upozorenja za loš rad američkih obavještajnih službi i njihov neuspjeh u dijeljenju informaciju i zasigurno će biti središnja točka budućih kongresnih istraga o tome što je krivo učinjeno pred 11.rujan?
Ta nesuradnja izmedju obavještajnih službi jako ljuti neke kongresmene i senatore. Senator iz Alabame, Richard Shelby, najviše je pozicionirani republikanac u Odboru za obavještajni rad. On smatra da obavještajne službe ne daju predsjedniku Bushu zadovoljavajuće informacije:
"On nije znao mnogo stvari zbog toga što FBI i CIA, kao i drugi – nisu obavili svoj posao ili u najmanju ruku zato što informacije koje su posjedovali nisu dijelili s drugima ili to nisu učinili na odgovarajući način!"
Dio problema leži i u tome što Središnja obavještajna služba - CIA - ima neka zakonska ograničenja kojih se mora pridržavati kada su u pitanju medjunarodne terorističke prijetnje, dok je FBI odgovoran za antiterorističko djelovanje kod kuće. Neal Livingstone stručnjak je za terorizam sa sjedištem u Londonu: "U temelju samog sustava nalaze se greške . Direktor CIA-e faktički ne može djelovati unutar Sjedinjenih Država, dok, istodobno, čelni čovjek FBI-a ne može aktivirati svoju službu u inozemtvu, izuzev u nekim krivičnim slučajevima." Usprkos toj birokratskoj razdijeljenosti unutar obavještajnih službi CIA i FBI, ipak, dijele neke informacije. Buck Reevell - bivši je šef za antiterorističku djelatnost u FBI-u - kaže da bilo koje šire dijeljenje informacija zahtijeva odobrenje Kongresa:
"Jedanaest godina bio sam šef FBI-ovih operacija, uključujući i antiterorizam i svakodnevno sam imao kontakt s ljudima iz CIA-e, zatim i NSA-a, odnosno Agencije za nacionalnu sigurnost, te s DIA-om, tj. Obavještajnom službom Ministarstva obrane. Mi smo razmjenjivali podatke na vrlo visokoj razini, a postojali su i razni mehanizmi koji su osiguravali da mi informacije dijelimo. No, sada ste imali odredjene odijele i odredjena ograničenja na svim stranama. Neka od tih ograničenja su pravne prirode, a neka su nametnuta kroz Ministarstvo pravosudja i Zakonom o privatnosti." Neki stručnjaci vjeruju da bi bila greška centralizirati sve obavještajne aktivnosti i analize u jedno vladino ministarstvo. Stručnjak za terorizam, Neil Livingstone, stavlja pod znak pitanja tvrdnju da je bolje sve moguće obavještajne podatke iz različitih izvora imati na jednom mjestu: "Odredjena neovisnost stajališta različitih obavještajnih službi značajna je i ukoliko pokušate homogenizirati taj proces sva bi gledišta oko nekog problema mogla imati samo jedan stav, jedno stajalište…Ponekad tražite drugačija stajališta od većeg broja različitih organizacija."
Gospodin Livingstone takodjer tvrdi da su ograničenja u vezi s razmjenom obavještajnih podataka potrebna i zbog toga što je to svojevrsna zaštita od strane špijunaže. Na primjer, on kaže da je bivši agent FBI-a, koji je godinama špijunirao za Ruse - Robert Hansen - mogao napraviti još veću štetu da je imao otvoren pristup obavještajnim informacijama CIA-e.