Linkovi

Tko je Jean-Pierre Raffarin? (6/5/02) - 2002-05-06


Danas je ponovno izabrani francuski predsjednik Jacques Chirac prvo prihvatio ostavku dosadašnjeg premijera Lionela Jospina, potom mu imenovao nasljednika, 53-godipnjeg Jean-Pierre Raffarina. Naša suradnica Lada Stipić–Niseteo prati što se zbiva u Franuskoj. Lado, što znači izbor Raffarina?

Stipić-Niseteo: Izbor senatora, poslovnog čovjeka, bivšeg ministra male privrede i trgovine u predzadnjoj francuskoj Vladi, ujedno i predsjednika Regionalnog vijeća pokrajine Poitou-Charente, prva je potvrda da Jacques Chirac s prvim danom mandata počinje vraćati dugove i ispunjavati obećanja. Podsjećam da je sinoć, u punom pobjedničkom raspoloženju, zahvalio što su mu glas dali i Francuzi koji za njega ne bi glasovali u bilo kojim drugim, da kažem, normalnijim okolnostima riječima 'išli ste preko svojih političkih podjela i osobnih operdjeljenja'. Budući da su francuski građani ovom krajnje uzbudljivom izbornom epizodom dali do znanja da žele drukčiju vlast, a vladajuću elitu upozorili da je vrijeme povratku na zemlju, realnim problemima ili makar realnim strahovima, Chiracov izbor upravo zadovoljava osnovne zahtjeve ljudi. Raffarin čak nije ni član Chiracove stranke, on pripada Liberalnim demokratima, dolazi iz, uvjetno rečeno, provincije i od njega se s pravom očekuje da se izbori za naglašeniju decentralizaciju zemlje. Da se opedijelio za ideološki desnijeg kandidata za premijera, svojevremeno ministra financija Nicolasa Sarkozyja, koji je sinoć slovio za favorita, Chirac bi premijerom imenovao pripadnika vladajuće elite, dakle člana kluba protiv koga su se doslovno pobunili Francuzi. Sarkozy bi svojim radikalnim potezima mogao okrenuti sindikate protiv Chiraca, a to je stvar koja , pogototo sada, zaista ne treba predsjedniku s najmanjim kredibilitetom i s najvećim brojem glasova u francuskoj povijesti.

Glas Amerike: Kakve su reakcije javnosti u Europi?

Stipić-Niseteo: Očekivane. Opći je osjećaj olakšanja, svi bez izuzetka - mediji, političari, lideri, obični ljudi u anketama hvale odgovornost naroda Francuske i njihovu privrženost deklariranim francuskim idealima slobode, bratsva i jednakosti. Naravno, svi upozoravaju na parlamentarne izbore i tek će se 16. lipnja, po zaključenju drugog izbornog kruga za nacionalnu skupštinu, točno znati kojim je putem krenula Francuska. Za sada, sveprisutan je taj osjećaj da je najgore prošlo što je najbolje izrazio list «Liberation» velikim «OUF», uzdahom olakšanja na naslovnici.

XS
SM
MD
LG