Rodio se prije tocno 100 godina. Prije tocno 75, kad mu je bilo 25 godina, usao u povijest kao prvi covjek koji je preletio Atlantik. U rano, prohladno, maglovito jutro, 20. svibnja 1927, pred mladim je i javnosti jos nepoznatim postanskim pilotom lezao najveci izazov njegovog zivota. Let koji ce otvoriti razdoblje avijacije, postati jednim od najznacajnijih dogadjaja 20. stoljeca.
Desetak godina ranije, 1919, Francuz Raymond Orteig, vlasnik dvaju njujorskih hotela, ocaran pricama o ranim avijaticarima, pruzio im je izvanrednu ponudu. Onome tko prvi, non-stop letom, prevali udaljenost od Pariza do New Yorka, ili od New Yorka do Pariza, dat ce novcanu nagradu u iznosu od $25.000! Ponuda je vrijedila pet godina. Pet godina je proslo, a da nikome za rukom nije poslo let ostvariti. Nitko, zapravo, nije niti pokusao. Orteig je ponudu produzio na iducih pet godina. Tad je vec avijacijska tehnologija bila dovoljno uznapredovala da su neki poceli vjerovati kako bi let preko golemog Atlantika mozda i bio moguc.
“Zasto ja ne bih mogao letjeti od New Yorka do Pariza?,” pisat ce Lindbergh kasnije, u autobiografiji pod naslovom The Spirit of St. Louis. “Imam za sobom cetiri godine avijacije, blizu dvije tisuce sati leta….zasto ja ne bih bio kvalificiran za tako nesto?”
Lindbergh je sebe vec bio uvjerio. Preostalo je jos samo – uvjeriti druge da je za takav let sposoban. I pridobiti njihovu podrsku….U St. Louisu, gdje je zivio, uzivao je vec sjajnu pilotsku reputaciju. Osnovao postansku liniju izmedju tog grada i Chicaga. U susretima s gradskim ocima i businessmenima, Lindbergh je fantasticne stvari prognozirao za grad, izmedju ostaloga i to da ce, ukoliko mu novcano pomogne ostvariti povijesni let, St. Louis postati avijacijsko srediste (sto ce se i obistiniti kad ce, uz Lindberghovu pomoc, St. Louis dobiti TransWorld Airlines - TWA).
S odobrenih $15.000, Lindbergh je krenuo u potragu za pravim zrakoplovom. Proizvodjaca je nasao u Ryan Airlines Corporation, u San Diegu. Godina je bila 1926, primicala se vec kraju, Ortiegova ponuda nece jos dugo biti na snazi, trebalo je zuriti i zrakoplov kakav je Lindbergh htio – ne dvo ili tromotorac nego jednomotorac, izraditi za samo dva mjeseca. S obje strane Atlantika pojavili su se vec bili ozbiljni rivali, ali – neki su jos na zemlji izgorjeli, drugi se srusili. Svi visemotorci. “Lucky Lindy” imat ce vise srece.
Dva mjeseca kasnije, svi koji su sudjelovali na izradi aviona, stavljali su svoje potpise na njegova krila. Naslucivali su da se radi o necem velikom. Ako jednom mladom pilotu-idealistu doista uspije poletjeti s njujorskog uzletista, preletjeti citavi Atlantik, odnosno njegovih 3.600 milja, i potom sletjeti u Parizu, onda ce, razmisljali su oni, i njihova imena, zajedno s Lindberghovim, zacijelo u povijest uci.
Desetog svibnja 1927, gledali su Lindbergha kako polijece iz San Diega; deset dana kasnije – 20. svibnja, njihov ce zrakoplov, s uzletista Roosevelt Airfield, na Long Islandu, krenuti na svoj povijesni let ka Parizu. Let je mastu americke javnosti zapalio kao malo koji dogadjaj prije. Ljudi se nervozno sjedili kraj svojih radio-aparata, cekajuci vijesti. Na sjeveroistok, duz obale, vidjen je kasnije iznad Nove Skotske, iznad Newfoundlanda. Odatle, boreci se sa snom i pilotirajuci iz obicne, pletene stolice, jer sve sto je avion, naustrb goriva, moglo dodatno opteretiti, poput teskog, koznog pilotskog sjedala, Lindbergh je prethodno izbacio, zajedno s radijom i padobranom, krenuo je preko Atlantika ka Irskoj, oslanjajuci se samo na kompas, mjerac brzine i srecu. Oh, i na pet sendvica koje je ponio sa sobom. “Stignem li do Pariza, vise mi nece trebati. Ne stignem li, takodjer mi vise nece trebati,” objasnio je Lindbergh. Kad je vidjen nad obalom Irske, svijet je klicao i uzbudjen cekao Lindberghov dolazak u Pariz. Tridesettri i pol sata nakon polijetanja iz New Yorka, 21. svibnja, u 22:22 po lokalnom vremenu, Lindbergh i njegov srebrnkasti “Spirit of St. Louis” sletjeli su sigurno na pariskom LeBourgetu pred razdraganom masom od vise od 100.000 Parizana. Nesto kasnije, Lindbergh ce reci:
“Kad sam sletio na Le Bourgetu, prije par tjedana, sletio sam ocekujuci i nadajuci se da cu moci… vidjeti Evropu.” “Lucky Lindy”, otada poznat i kao Charles “Lone Eagle” Lindbergh, dobit ce onih Ortiegovih $25.000 i vidjeti i Evropu i svijet. Postati prvi junak stoljeca, prva internacionalna zvijezda masovnih medija. I globalnu slavu skupo platiti. U “zlocinu stoljeca” izgubit ce, otmicom i ubojstvom, svog prvorodjenog, dvogodisnjeg sina. “Americki junak” naci ce se i pod ostrim kritikama zbog svog opiranja americkom ulasku u drugi svjetski rat i zbog simpatiziranja Hitlerove Njemacke. Taj negativni image donekle ce popraviti, leteci kasnije u patriotskim misijama nad Pacifikom. “Simbol avijacije” ipak je vec bio sam sebi oprzio krila. Sredinom 60-ih, covjek koji je prvi preletio Atlantik i tim odvaznim cinom otvorio razdoblje avijacije, rekao je da je ona “ucinila vise zla nego dobroga te da buducnost civilizacije zahtjeva hitno spasavanje prirode i divljine, tamo gdje nje jos uopce ima.” Ostatak zivota Lindbergh ce i posvetiti radu na ocuvanju prirode kao i radu na podrucjima antropologije i medicine. Kad je, 1974, saznao da umire od raka, Lindbergh je za svoje vjecno prebivaliste, odabrao jedno izolirano mjesto na havajskom otoku Maui. Umro je potkraj kolovoza te godine. Rijeci uklesane u njegov nadgrobni spomenik, sam je odabrao, iz 139. psalma:”….na krilima jutra i u najskrovitijim dubinama mora….”
Neka ovaj prilog, kojim obiljezavamo 75. obljetnicu Lindberghovog povijesnog leta, zavrsi njegovim vlastitim rijecima:”Nauka, sloboda, ljepota i pustolovina: sto vise od zivota traziti? Avijacija je bila spoj svih elemenata meni dragih.”