Kršćani diljem svijeta danas slave Uskrs. Prilika je to za odlazak u crkvu, pa i za uživanje u crkvenoj glazbi, kakva se može čuti i u anglikanskoj crkvi Sv. Tome u New Yorku. Ova je crkva jedina crkva u Sjevernoj Americi koja ima posebnu školu za dječake koji pjevaju u njenom zboru. Adam Philips posjetio je crkvu svetog Tome dok se njen zbor pripremao za Uskrs.
9 je i 15 ujutro, radni dan u središtu Manhattana. Dvanaest od ukupno trideset i šest članova zbora crkve sv. Tome već se okupilo oko klavira u dvorani za probe. Jutros vježbaju posebno zahtjevan dio kompozicije za uskršnju misu u samoj crkvi, poznatoj po svojoj gotičkoj ljepoti.
Na sam Uskrs, dječaci, u dobi od 8 do 14 godina, nose tradicionalne crno-crvene ogrtače s visokim ovratnikom od čipke. Danas su odjeveni u čiste bijele košulje sa znakom svoje škole izvezenim na džepu. Svaki dječak drži u rukama iskrzanu pjesmaricu i dok pjeva, pogledom prati Gerrea Hancocka, ravnatelja koji vodi zbor crkve sv. Tome od 1972. "Na Uskrs izvodimo mnogo crkvenih pjesama, posebnih moteta i uskršnjih napjeva. No, tijekom velikog tjedna sudjelujemo u različitim priredbama posvećenim Isusu i njegovoj muci" - kaže ravnatelj Hancock.
Iako je okružen skupinom ponekad nestašnih dječaka, gospodin Hancock kaže da disciplinu nije teško održavati, jer su probe tako naporne da nitko nema vremena za nepodopštine. Dječaci koji žele biti primljeni u školu sv. Tome moraju prvo proći pismeni test iz općeg znanja, a zatim i vrlo zahtjevnu audiciju koju vode ravnatelj Hancock i direktor škole Gordon Roland-Adams, koji je svojedobno vodio školu zbora Westminsterske opatije u Londonu.
Gospodin Roland-Adams kaže da nije lako definirati osobine koje nekog dječaka čine pravim kandidatom za zbor crkve sv. Tome. "To jednostavno znate čim dječaka vidite. To je vrlo rijetka kvaliteta. Takvo dijete ima nešto u pogledu, vidi mu se samopouzdanje. Nama ne trebaju slavuji. Ponekad dječak s prekrasnim glasom, ali nema glazbene inteligencije i ne zna čitat note! Dakle, pokušavamo otkriti tko ima potencijala, tko ima sluha. Dobro pjevanje zatim dolazi samo po sebi."
Ima mnogo razloga zbog kojih dječaci dolaze u ovu školu. Neki su rođeni u obiteljima glazbenika, a drugi žele steći dobro obrazovanje. Neki su okrenuti duhovnom životu, a drugi, poput Daniela Bircha - vole pjevati. "Uvijek sam bio blizu Bogu. Nije da me glazba približava Bogu, ali jednostavno – ovo dobro zvuči, a ja volim pjevati."
Dječaci u zboru crkve sv. Tome znaju pjevati, ali se znaju i igrati. Njihova škola nudi im niz sportskih programa, a često odlaze i u razgledanje kulturnih znamenitosti New Yorka. Klavir u dvorani za vježbe pokriven je bistama slavnih skladatelja i plišanim životinjama. Dok vježbaju, sva djeca izgledaju zdravo i sretno.
Direktor škole Gordon Roland-Adams kaže da se to možda djelomično može pripisati i vjerskoj orijentaciji škole: "Mislim da djeca mnogo toga jednostavno upiju. Prije svakog jela molimo. Svakoga tjedna imaju vjeronauk, a svake nedjelje odlaze na ispovijed i pričest. I pjesme koje pjevaju svete su pjesme. Sve to mora na njih ostaviti neki utisak."
Nekima od dječaka, ovaj će Uskrs biti posljednji koji će provesti sa zborom, jer im glasovi, zbog puberteta, postaju preduboki za dječački zbor. No, ove godine, ovi “slavuji” ponovno će uskršnju misu ispuniti divnom glazbom.