Ovoga mjeseca pada četrnaesta obljetnica strašnog zločina kojeg je počinila vlada Iraka protiv iračkog naroda. 16. ožujka 1988. irački diktator Sadam Husein naredio je zračno bombardiranje Halabdje, pretežito kurdskog mjesta na sjeveroistoku Iraka. Bombe koje je vlada upotrijebila bile su kemijske bombe – iperit i drugi otrovi. Pet tisuća Iračana je ubijeno, a oko deset tisuća ih je ranjeno.
Napad kemijskim oružjem na Halabdju nije bio izolirani incident, već je izvršen u okviru sustavne kampanje nasilja nad iračkim kurdskim civilima, čije je provođenje naredio Sadam Husein. Halabdja je bila najgore pogođena od oko 250 sela koje je iračka vlada napala između travnja 1987. i kolovoza 1988. Organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch procjenjuje da su iračke snage ubile 50 do 100 tisuća ljudi tijekom kampanje protiv Kurda 1988.
Ova je kampanja bila zločin protiv čovječnosti. No, ona je samo dio dugog razdoblja kriminalnih djelatnosti režima Sadama Huseina. Štoviše, preko deset godina, Irak je radio na razvoju bedrenice, nervnih bojnih otrova i nuklearnog oružja. Od 1998. Irak odbija dozvoliti inspektorima Ujedinjenih naroda za naoružanje da provjeravaju pridržava li se Bagdad zabrana Ujedinjenih naroda koje se odnose na proizvodnju oružja za masovno uništavanje. Istovremeno, Irak pruža utočište i podršku različitim terorističkim organizacijama, uključujući organizaciju Abu Nidal, Arapski oslobodilački front, Radničku stranku Kurdistana i Mudžahedin-e-Kalk.
Irak je do sada obnovio velik dio infrastrukture uništene tijekom rata u Perzijskom zaljevu. Ta mu infrastruktura treba za proizvodnju kemijskog oružja i raketa za njegovo dostavljanje na cilj. Irak i dalje predstavlja prijetnju, ne samo zbog tog oružja, već i zbog spremnosti iračkih čelnika da ga upotrijebe, čak i protiv iračkih građana.
Režimu Sadama Huseina ne smije se nikada dozvoliti da nagomila oružje za masovno uništavanje, ili da ponovno zaprijeti iračkim susjedima. “Jedno neću dozvoliti,” rekao je predsjednik George Walker Bush, “a to je da nacija poput Iraka ugrozi i samu našu budućnost razvijajući oružje za masovno uništavanje.”
Žrtve okrutnosti Sadama Huseina zaslužuju pravdu. Ne postoji rok zastare za iračke zločine protiv čovječnosti kao što je bila Halabdja. Sadam Husein i njegovi najbliži suradnici trebaju za njih snositi odgovornost.