Kako se geostrateško žarište Sjedinjenih Država prebacilo na borbu protiv globalnog terorizma i tzv. zemalja otpadnica naoružanih oružjima za masovno uništavanje, sve veći dio tereta angažmana na Balkanu neumoljivo pada na Europu. Mnogo se toga izmijenilo od početka devedesetih kad europske zemlje nisu uspjele djelotvorno odgovoriti na balkansku tragediju.
Pitanje jest hoće li ta nova i izmijenjena Europa sad biti u stanju nositi se s ovim zadatkom? A i pitanje je i što Sjedinjene Države mogu učiniti kako bi osigurale svojim saveznicima uspjeh? O tome za Glas Amerike govori Gerald Knaus, predsjednik organizacije Inicijativa za europsku stabilnost, sa sjedištem u Berlinu, koji je prije radio kao savjetnik visokog međunarodnog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.
S obje strane Atlantika stručnjaci se slažu da bi Europa trebala preuzeti vodeću ulogu na Balkanu, jer je to prvenstveno njezino sigurnosno pitanje. Na nedavno održanom skupu u američkom Institutu za mir mogli smo čuti kako postoji nekoliko razloga za optimizam glede europske sposobnosti da to uistinu i učini. Prvo, balkanski čelnci iz doba rata više nisu na političkoj sceni. Stanovnici Balkana, posebno mladi, shvaćaju da njihova budućnost leži u Europi. Europska unija dobro je opremljena da se nosi s propadanjem gospodarstva i institucija u tim zemljama. U eurospkim zemljama su na vlasti čelnici koji razumiju srž problema. Razgovore o 'strategiji izlaska' zamijenili su razgovori o dugoročnom političkom angažmanu, a birokracija Europske unije postala je vještija u pružanju pomoći za razvoj.
Gerald Knaus - jedan od sudionika spomenutog skupa - kaže kako je nedavno u razgovorima s mnogim dužnosnicima u Državnom tajništvu, Bijeloj kući i drugim američkim agencijama shvatio da je u američkoj administraciji nestao nekdašnji interes da se bavi dubljim strukturalnim problemima na Balkanu i da prevladava raspoloženje kako je to prvenstveno europski zadatak:
"Na mnogo načina, to nije predstavljalo iznenađenje, to se moglo uočiti i ranije. Sjećam se kad sam razgovarao s ljudima u Washingtonu da su mi rekli kako će se to dogoditi s novom adminstracijom. Naravno cijela je stvar na dramatični način ubrzana nakon događaja od 11. rujna. Sad je jasno da će u vrlo bliskoj budućnosti inicijativa, novac i sve drugo u najvećoj mjeri dolaziti iz europskih zemalja."
Po gospodinu Knausu, veći dio fizičkih posljedica rata jest uklonjen, a ono čime će se baviti europske zemlje su ozbiljni ekonomski problemi koji su postojali u regiji i ranije - izuzetno nerazvijene institucije, sve veće nezadovoljstvo među stanovništvom glede onog što mogu očekivati kao rezultat izbora i cjelokupnog političkog procesa. Riječ je očigledno o jednoj drugoj fazi međunarodnog angažmana, smatra Gerald Knaus.
"Mislim da ćemo na terenu vidjeti stvaranje struktura koje će se baviti ovim izazovima. To je ključno, ukoliko želimo da regija Balkana bude stabilna. Pri ovome će Amerikanci uglavnom sjediti na suvozačevom sjedištu, očekujući od Europljana ideje i resurse. I sad vidimo povratak starim problemima, onima ekonomskim koji su u izvjesnoj mejri doveli do dolaska nacionalista na vlast osamdesetih godina."
Gospodin Knaus kaže kako je prema nedavnom istraživanju organizacije kojoj se on nalazi na čelu - Inicijative za europsku sigurnost - na Kosovu, ustanovljeno da su jedini produktivni segmenti u području Peći tvornička postrojenja koja su sagrađena tridesetih godina, dakle, prije komunističke centralističke ekonomije. "Druge tvornice jednostavno više ništa ne proizvode" - kaže gospodin Knaus, napominjući kako se sličan trend može vidjeti i u drugim predjelima južnog dijela negdašnje Jugoslavije - Makedoniji, Bosni Hercegovini i Jugoslaviji.
"Ono što imamo ovdje je vrlo ozbiljna društvena i gospodarska kriza. Izgradnja novih institucija u okruženju gdje nema javnih resursa, prihoda od poreza i otvaranja novih radnih mjesta, onakvih u kakve bi ljudi imali povjerenje, krajnje je izazovan posao. Ukoliko Europska unija želi stabilnost na Balkanu, morat će i dalje ostati duboko angažirana. I to ne samo da pomogne kako bi te zemlje ponovno izgledale kako su izgledale prije ratova, već da im i pomogne da učine zaokret i da razviju stabilne instuitucije i postanu dio Europe. Bez novih ideja i novih resursa, to se nažalost, neće dogoditi."
Dramatične posljedice ratova - kaže Gerald Knaus - dovele su do apsolutnog zanemarivanja ovih strukturalnih slabosti. A da bi se time pozabavilo na uspješan način bit će potrebno dobro promisliti i djelovati. Po gospodinu Knausu, ovo dublje angažiranje Europske unije na Balkanu predstavlja na neki način jednu novu fazu. On međutim kaže da iz Bruxellesa primamo kontradiktorne signale, glede spremnosti zemalja unije za preuzimanjem većih financijskih obveza u tim zemljama.
"S jedne strane politička predanost europskih zemalja je snažnija negoli je ikad prije bila tijekom posljednjih deset godina. Europski povjerernik odgovoran za vanjsku politiku Chris Patten, čini mnogo toga da poboljša protoke pomoći do balkanskih zemalja kroz Europsku agenciju za obnovu. Imamo Javiera Solanu koji vrlo mnogo svog vremena provodi na Balkanu. Neki vrlo ozbiljni političari - poput Paddyja Ashdowna - preuzimaju misije u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Sve to je vrlo ohrabrujuće. No postoji tu jedno 'ali' i to veliko 'ali'! Ako sve to ne bude popraćeno s jedne strane s institucionalnim mehanizmima koji će se zapravo baviti temeljnim društvenim i ekonomskim problemima u regiji, i učiniti to odmah, tad se neće postići uspjeh. Kao drugo, ako ne budu izdvojeni potrebni resursi, tad sva politička predanost jednostavno neće biti dovoljna. Mogu vam dati jedan primjer iz Bosne i Hercegovine. Mi prolazimo kroz jednu vrlo ozbiljnu fiskalnu i ekonomsku krizu – sad se nalazimo usred nje - no bit će mnogo jasnija i naglašenija negoli je to bila u nekoliko posljednjih godina. Troškovi servisiranja bosanskih vanjskih dugova će se dramatično povećati tijekom sljedeće dvije-tri godine. Bilježit ćemo u gradovima visoku stopu neuposlenosti. A istovremeno znamo da će se proračunski doprinos Europske komisije dramtično smanjiti. I sve se to događa u trenutku kad su institucije u zemlji već krajnje slabe. I ako Europska unija, tj. zemlje članice, ne promišljaju kako da ublaže ovu trostruku krizu, vjerojatno ćemo vidjeti kako se velik dio rezultata postignutih nakon okončanja rata gubi u poslijeratnoj društvenoj krizi. I to je jedan od tih paradoksa."
Gerald Knaus kaže da ako se EU ne pozabavi ovim pitanjima sada, postoji opasnost da će biti prekasno za ove zemlje da uhvate 'posljednji vlak' prema europskim integracijama te da će dalje sve više zaostajati. Jedno od osnovnih pitanja - smatra ovaj ekonomski stručnjak - jest koliko će europski čelnici potrošiti vremena na osmišljavanje pravog načina pomoći za sljedeću fazu izgradnje mira, te u koliko je misija Europska unija spremna sudjelovati i kolike resurse je spremna izdvojiti. Sve to ćemo - kaže gospodin Knaus - saznati tijekom ove i sljedeće godine. U svakom slučaju, Sjedinjene Države i dalje moraju igrati važnu ulogu u pružanju podrške Europskoj uniji, a zajednički moraju jasno dati do znanja da je vizija SAD i EU za tu regiju konvergentna - a ta vizija jest: da su balkanske zemlje dio Europe, da se granice neće mijenjati kako bi se zadovoljile nacionalističke težnje i da se sva sporna pitanja trebaju razriješiti na miran način tijekom nekoliko sljedećih godina.