U Afganistanu su, pod opresivnim talibanskim režimom, ženama bila uskraćena njihova prava i mjesto u društvu. Veliki broj afganistanskih žena glave su obitelji, jer su ostale bez svojih muževa tijekom dva desetljeća Sovjetske okupacije, gradjanskog rata i talibanskog bezakonja. Ženama je, medjutim, bilo zabranjeno da rade izvan kuće. Bile su prisiljene da u javnosti nose burku (budu pokrivene). Uskraćeno im je školovanje. Ukoliko bi se otkrilo da krše neka od ovih pravila, afganistanske žene bile su teško kažnjavane.
Žene su nekada znakovito doprinosile afganistanskom društvu. Afganistanske žene su bile učiteljice, liječnice i odvjetnice. Sada, kada je Sjedinjenim državama predvodjena koalicija, pomogla u uklanjanju talibana s vlasti, afganistanske žene se mogu vratiti svojim profesijama i drugim područjima gdje se mogu zapošljavati.
Medju mnogim izrazima podrške je i američka pošiljka žita upućena u 21-nu pekaru kojima upravljaju afganistanske udovice. Ove pekare pomažu u prehrani jedne četvrtine stanovnika afganistanskog glavnog grada Kabula. Izgradit će se i nove pekare.
Afganistanske žene i djeca koji su bili prisiljeni bježati u izbjegličke logore, sada se vraćaju svojim kućama. Od prošle godine, Sjedinjene države su osigurale više od 400 milijuna dolara za projekte humanitarne pomoći za Afganistan te za izbjeglice u susjednim zemljama. Dodatnih 300 milijuna dolara biti će izdvojeno za rekonstrukciju i druge oblike potpore Afganistanu tijekom godine 2002-e.
“Po prvi put u više godina”, rekao je američki državni tajnik Colin Powell, “žene u Afganistanu imaju razloga s nadom gledati u budućnost.” Američka nastojanja u ime afganistanskih žena pokazuju, kako je to rekao gospodin Powell “da se učinkovite programe za žene može i mora provoditi u konfliktnim kao i u post-konfliktnim društvima diljem svijeta. Ovakvi programi ne samo da ublažavaju patnje žena. Oni takodjer pomažu zemljama da se vrate na put prema oporavku, stabilnosti i napretku.”
Činjenica je, rekao je državni tajnik Powell, da “zemlje koje se prema ženama odnose s poštovanjem, koje ženama daju izbor kako će živjeti svoj život, koje im daju ravnopravan pristup ključnim (društvenim) ustanovama, koje im daju ravnopravnu priliku da doprinesu javnom životu – te su zemlje najstabilnije, sposobne su se održati i sučeliti s izazovima. To su zemlje koje će Sjedinjene države podržavati.