Imena Harriet Quimby, Matilde Moisant, Bessie Coleman, Jacqueline Cochran, Amelia Earhart, Linda Finch…imena koja mnogima i nisu, mozda, odmah prepoznatljiva.
Prva, Harriet Quimby, umrla je jos 1912. Zadnja, Linda Finch, zivi u San Antoniju. Svima je, u proteklih stotinjak godina, zajednicka bila strast za – letenjem. Svaka je od njih pisala avijaticarsku povijest.
Harriet Quimby rodjena je 1875, u drzavi Michigan. Rano je s obitelji preselila u podrucje San Francisca. Pocela je kao glumica, potom u sebi otkrila dar za pisanje i kao novinarka javljala s Kube, iz Meksika, iz Evrope i Egipta. Zahvaljujuci upravo svom pisanju, susrela je slavnog filmskog redatelja Davida Griffitha i napisala scenarije za sedam njegovih filmova. Godine 1910, u Harriet se probudio i interes za avijacijom. Godinu kasnije, 1911, postala je prva Amerikanka s dozvolom za pilotiranje. U travnju 1912, i prva zena koja je preletjela Engleski kanal. Samo tri mjeseca kasnije, g. 1912, Harriet Quimby izgubila je zivot u jednom aeromitingu kraj Bostona.
Druga u Americi koja je dobila dozvolu za pilotiranje bila je Matilde Moisant. Zajedno s Harriet Quimby ucila je letjeti u avijaticarskoj skoli svog brata, na Long Islandu. Na svom prvom aeromitingu tukla je rekord svoje prijateljice Harriet, kao i onaj Francuskinje Helene Dutrieu, leteci svojim monoplanom na tada nevjerojatnih 366 metara. Cesto je letjela na visinama vecim od onih na kojima su tada letjeli muski piloti. Let u mjestu Wichita Falls, u Texasu, u travnju 1912, bio je umalo i njen zadnji. Iz zapaljenog zrakoplova, i samu u plamenu, izvukli su je u zadnji trenutak. Za vrijeme prvog svjetskog rata, sluzila je Crvenom krizu. Na zemlji!
Bessie Coleman, rodom iz Atlante, u Texasu, brala je, kao dijete, pamuk. Njena je majka bila cvrsta u svojoj nakani da sve njeno trinaestoro djece dobije obrazovanje. Bessie je zavrsila srednju skolu, krenula u Chicago i otkrila – avione. U Americi nije mogla naci avijaticarsku skolu koja bi je primila. Dozvolu za pilotiranje dobila je u Parizu. Bessie Coleman postala je prvom Crnkinjom s dozvolom za pilotiranje i prvom zenom s medjunarodnom pilotskom dozvolom. Po povratku u Sjedinjene Drzave, Bessie je cvrsto i naumila otvoriti skolu pilotiranja za Crnce. Njeni su egzibicioni letovi, medjutim, privlacili publiku svih boja koze. Svoj je cilj – otvaranje skole – gotovo vec bila i ostvarila kad je, 30. travnja 1926, za leta, nad Orlandom, u Floridi, tragicno izgubila zivot. Nevezana, ispala je iz aviona koji se obrusavao. Bile su joj samo 33 godine. Njena kratka avijaticarska karijera inspirirala je, medjutim, mnoge druge mlade Amerikance africkog porijekla da krenu njenim stopama. Svake godine, na obljetnicu njene smrti, oni i lete nad grobom “Brave Bessie”, Hrabre Bessie, u Chicagu, gdje je sahranjena, i u njenu cast spustaju cvijece.
Jacqueline Cochran, iz Pensacole, u Floridi, u trenutku svoje smrti, 1980, drzala je broj avijaticarskih rekorda veci od bilo koga drugoga u povijesti letenja, muskaraca ili zena. Nahoce, sa osam je godina vec radila u jednoj predionici pamuka, u drzavi Georgia. Letjeti je pocela 1932. godine. Na pocetku drugog svjetskog rata, stigla je u Englesku, pilotirajuci bombarderom. Poducavala letu Britanke, a po povratku u Ameriku, kao direktorica Women’s Air Force Service Pilots, i mnoge druge Amerikanke. Osamnaestog svibnja 1953, Jacqueline Cochran bila je prva zena koja je probila zvucnu barijeru. Par godina kasnije, postavila je i visinski rekord – preko 16.840 metara, i bila prva zena kojoj je za rukom poslo “slijepo” slijetanje. F-86 Sabre, F-104G Starfighter, Beech Staggerwing i Lockheed F-104, bili su avioni kojima je pilotirala Jacqueline Cochran.
Prije nje, bila je i vjerojatno najpoznatija od svih – avijaticarka iz Kansasa, Amelia Earhart. Dozvolu je dobila 1921, u Californiji, i novcem koji je zaradila prevozeci kamionom sljunak, odmah kupila Kinner Airster. Ali jarkocrveni Lockheed Vega 5B bio je onaj kojim ce, tocno pet godina nakon Lindberghovog leta - 20. svibnja 1932, Amelia poletjeti, solo, preko Atlantika i u povijest uci kao prva zena kojoj je to uspjelo. Ostvarila je Amelia i nekoliko drugih solo-letova, odnijela mnoge nagrade, osvojila mnoge trofeje, napisala nekoliko knjiga, putovala s jednog kraja Amerike na drugi – promicuci avijaciju, medjunarodni mir i – jednakost i prava zena. Bila prvi zagovornik onoga sto danas zovemo “networking”.
Prvog lipnja 1937, Amelia Earhart je, s navigatorom Fredom Noonanom, dvomotorcem Lockhheed Electra, poletjela iz Californije, u smjeru istoka, na put oko svijeta, duz ekvatora. Htjela je tim letom okruniti svoju legendarnu karijeru. Prvo odrediste bio je San Juan, u Puerto Ricu. Potom sjeverni rub Juzne Amerike i dalje Afrika, Crveno more, Karachi, Singapur, Java, Australija….Negdje izmedju Nove Gvineje i otoka Howland, nakon 35.000 prijedjenih kilometara i otprilike 11.000 kilometara do cilja, 18. srpnja 1937, Amelijin je avion nestao. Na osobni zahtjev predsjednika Roosevelta, pokrenuta je sveobuhvatna potraga. Bez uspjeha. “Lady of the Air”, kako su je zvali, Amelia Earhart sa svojim je navigatorom i svojim avionom nestala u Pacifiku, bez traga.
Americki konstruktor aviona i helikoptera Igor Sikorsky reci ce:”Vjerujem da je u teskim i opasnim danima letova na dugim relacijama bilo malo jakih i iskusnih muskaraca koji su u stanju bili doprinijeti onoliko koliko je Amelia Earhart doprinijela za svoje suvise kratke karijere i zivota.” Svom suprugu, Georgeu Putnamu, Amelia je na koricama knjige ovu poruku ostavila:”Znaj da sam svijesna opasnosti. Hocu ovo napraviti zato sto hocu. Zene moraju probati ono isto sto su i muskarci. Ako ne uspiju, njihov neuspjeh drugima treba posluziti samo izazov.”
Prva zena koja ce uspjesno letjeti cijelom Amelijinom rutom bit ce Geraldine Mock, 1964. Godine 1997, sezdeset godina nakon Amelijinog leta, isto ce uciniti businesswoman i povjesnicarka avijacije iz San Antonia, Linda Finch. Za razliku od Geraldine Mock i nekoliko drugih, Linda je na put krenula istim, povijesnim, modelom aviona kojim je i Amelia Earhart - Lockheed Electri 10E. Sama ga je obnovila i rekonstruirala. Jedina razlika izmedju Amelijinog i Lindinog bila je u suvremenoj navigacijskoj i komunikacijskoj opremi. Slijedeci istu, Amelijinu rutu, slijecuci 34 puta u 18 zemalja svih sest kontinenata, dva i pol mjeseca kasnije, Linda Finch je let zavrsila tamo gdje ga je i pocela – u Oaklandu, u Californiji.
Harriet Quimby, Matilde Moisant, Bessie Coleman, Jacqueline Cochran, Amelia Earhart, Linda Finch….odrzavale su i krijepile americki duh, od onih prvih do najnovijih dana avijacije, svojom odvaznoscu sluzile kao inspiracija mnogima, zenama i muskarcima, ali kurs su odredile – zenama. Da bi i one mogle letjeti!