Američko pravosuđe temelji se na nekoliko postulata. Jedan od njih je da je osumnjičenik nevin dok se ne dokaže njegova krivnja, što, nadalje, znači da, za osudu, krivnja optuženika mora biti dokazana izvan razumne sumnje. Ovakva temeljna zaštita prava optuženika nameće policiji težak zadatak prikupljanja neospornih dokaza, posebice u slučajevima ubojstava. To, isto tako, znači da znanost igra veliku ulogu u istrazi. Jedna nedavno objavljena knjiga bavi se povijesnim aspektom znanstvenih doprinosa i ograničenja u jednom od najvažnijih segmenata istrage ubojstva - vremenu nastupa smrti.
Kada policija dođe na mjesto ubojstva, jedno od njihovih prvih pitanja je "kada je žrtva umrla". Točno određivanje vremena nastupa smrti omogućuje detektivima da isključe sumnjive osobe koje imaju potvrđen alibi. Isto tako, istražiteljima to omogućuje da ustvrde da je netko bio sa žrtvom u periodu u kojemu je došlo do ubojstva. Međutim, u svojoj novoj knjizi, naslovljenoj "Leš - priroda, forenzika i nastojanja da se točno utvrdi vrijeme nastupa smrti", Jessica Sachs kaže da je utvrđivanje vremena nastupa smrti, posebice kada je prošlo više vremena, vrlo težak zadatak.
"Smrt, naime, dolazi u toliko mnogo varijacija. Čak i nešto što je tako teško mjerljivo poput intenziteta borbe žrtve i napadača, ili zdravstvenog stanja žrtve prije nego što je bila ubijena, može utjecati na promjene do kojih dolazi na tijelu žrtve nakon smrti."
Već stoljećima se zna da ljudsko tijelo, u prvim satima nakon smrti, prolazi kroz točno određene promjene. Rigor mortis, - mrtvačka ukočenost -, proces je u kojemu se mišići polagano koče, a, potom, postupno opuštaju. Algor mortis, - mrtvačka hladnoća -, je proces postupnog hlađenja tijela na temperaturu okoline. Livor mortis, -mrtvačke pjege -, proces je slijeganja krvi i podlijevanja na donju stranu tijela, nakon što krvni tlak padne na nulu. Ove tri faze primarne su vremenske odrednice kojima se služe patolozi u određivanju vremena nastupa smrti. Međutim, nakon 24 do 48 sati, te odrednice postaju neupotrebljive. A, čak i prije toga, kako kaže gospođa Sachs, one su poznate po nepouzdanosti. Primjerice, netko tko je bio ubijen na otvorenom, za hladnog dana, ohladit će se mnogo brže nego netko tko je bio ubijen u zagrijanoj prostoriji.
"I tu može doći do varijacija - je li tijelo ležalo u hladu ili na suncu, da li je puhao povjetarac ili ne? Kako je ubijena osoba bila odjevena? Je li odjeća bila mokra? Je li došlo do borbe između žrtve i napadača, što bi žrtvi podiglo tjelesnu temperaturu? Ili, čak, da li se žrtva odmarala i bila posve nesvjesna napada? U potonjem slučaju, njezina bi temperatura bila niža nego što je normalno."
U posljednjih stotinjak godina, policija se počela obraćati sve većem krugu raznih stručnjaka kako bi joj pomogli u utvrđivanju vremena nastupa smrti. Mnoge od profesija tih stručnjaka na prvi pogled nemaju veze s forenzičkim vještačenjem - sveučilišni profesori, kustosi muzeja, znanstvenici s raznih polja istraživanja, mnogi iz takozvanih "mekih znanosti".
"Recimo, botaničari - stručnjaci za biljke, zatim, entomolozi - stručnjaci za kukce, kemičari koji mogu točno pratiti raspadanje tjelesnih tekućina, isteklih iz tijela u tlo. To su neki od prirodnih pokazatelja koji pomažu u određivanju vremena nastupa smrti."
Uzmimo za primjer, - bez obzira koliko to moglo zvučati gadljivo! -, proučavanje razvoja i rasta larva muha, koje se izlegnu iz jajašca položenih ubrzo nakon smrti. S obzirom da larve prolaze kroz vremenski točno određene stadije razvoja, može se prilično točno odrediti prije koliko dana su muhe slegle jajašca. Proučavanje insekata može odrediti vrijeme nastupa smrti s točnošću unutar jednoga dana. Premda ne toliko precizno, i botanika može pružiti dragocjene vremenske odrednice.
"Onaj tko zna što treba gledati, vidjet će odgovarajuće pokazatelje - recimo biljku koja raste preko ili kroz kost, ili polegnutost i stupanj uvenuća i odumrlosti bilja ispod tijela žrtve. Ili, čak, može se utvrditi koliko dugo je neko bilje bilo u sjeni tijela žrtve i zaostalo u rastu za okolnim biljem."
Jessica Sachs kaže da udruživanje raznih polja znanosti stvara potpuno novo područje unutar same forenzičke medicine. Danas, većinu onih koji donose nova saznanja u ovo multidisciplinarno područje čine znanstvenici sa raznih sveučilišta, a ne kriminalistički laboratorijski tehničari. Recimo, Odjel za antropologiju sveučilišta Tennessee, u Knoxvilleu, općenito je poznat po nazivu "Farma leševa". Kolikogod to zvučalo jezovito, tamošnji znanstvenici zaista proučavaju načine raspadanja ljudskog tijela u različitim uvjetima i uspijevaju ustvrditi vrijeme nastupa smrti s točnošću unutar jednog dana. To je, tvrdi Jessica Sachs, u svojoj knjizi "Leš", i najtočnije što znanost može pružiti. No, istraživanja se nastavljaju, a, u međuvremenu, znanost je i dalje nezamjenjiva pomoć u osuđivanju kriminalaca i pomaganju nevinim ljudima da sa sebe speru sumnju.