Silvestrovo u New Yorku (31/12/01) - 2001-12-31

Danas, pred Novu godinu vodimo vas u New York. Jedinstven na svijetu, nikad dosadan, uvijek drugačiji, grad u kojem je sve moguće, i – kažu - ništa nije nemoguće, dolazeću godinu dočekuje ponešto izmjenjen no što je to bio do sada, no još uvijek uvjeren da su pred njime mnogi uspjesi, zabave i proslave života. No, to isto znači da mnogi Amerikanci – a pogotovo mi, stanovnici gradova koji su ne tako davno bili pogodjeni terorističkim napadima, danas sa sjetom razmišljamo kako stvari više nikada neće biti kakve su bile prije 11 rujna...

Naša novinarka Robin Rupli posjetila je prije nekoliko dana New York. I našla je grad drugačiji od onog starog New Yorka, kakav je bio prije 11. rujna. Danas joj se, inače užurbani, često nervozni i otresiti Njujorčani - čine susretljivijima, prijaznijima, suosjećajnijima, spremnijima pomoći no što su bili prije. Takodjer su odlučni da ne dopuste da bilo tko ubije duh njihova grada, jednog od najuzbudljivijih mjesta na svijetu. Njujorčani uglavnom kažu da svoj grad nikada neće napustiti.

No, podjimo sada na šetnju New Yorkom, poslušajmo što govore njegovi stanovnici.

New York, grad kojeg 8 milijuna ljudi naziva svojim domom, zapravo je konglomerat vrlo različitih svjetova: otok Manhattan , svjetsko je središte financija, umjetnosti, kulture.... okruzi Quenns i Bronx, koji se protežu sjeverno od Manhattana, kao i južno - Brooklyn i State Island više su rezidencijalne četvrti.

Područje gdje je nekoć stajao Svjetski trgovinski centar nalazi se na južnom dijelu Manhattana - znanom i kao Donji Manhattan , tik do Brooklinskog mosta. Do Staten Islanda dijeli nas tek kratka vožnja trajektom. Od više od tri tisuće žrtava napada na Svjetski trgovinski centar, 343 su bili vatrogasci, a čak četvrtina njih je sa State Islanda. Još i danas, svaka vatrogasna postaja u New Yorku, liči na svojevrsno svetište. Na zidovima – cvijeće, izrazi sućuti i podrške, plišani medvjedići koje su donijela djeca. Turisti redovito zastaju pred vatrogasnim postajama, kako bi izrazili svoju sućut. Pred postajom broj 1, u blizini Svjetskog trgovinskog centra, podignuta su, od cvijeća sazdana, dva tornja-blizanca, visoka metar i pol.

Vatrogasac Dennis Noonan nam kaže da je vikednom znalo doći izmedju 4 i 5 tisuća posjetitelja, koji bi donosili donacije, hranu, slike, postere, kupovali majice, izražavali podršku na nebrojene različite načine. No, stvar koja možda i najviše upada u oči, u normalnim bi situacijama bila vrlo obična: velika bijela ploča, podijeljena na sedam rubrika, od kojih svaka predstavlja jedan dan u tjednu. Medjutim, umjesto da se tu zapisuju imena vatrogasaca koji rade u pojedinim smjenama, tu je zapisan raspored pogreba, koji je znao dosezati brojku izmedju pet i čak deset dnevno.

Dennis Noonan objašnjava da je bilo trenutaka kada na ploči nije bilo praznog mjesta, kako bi se unio podatak o pogrebu još jednog vatrogasca.... To je – kaže on- bila stvar koja je dopirala do emocija najvećeg broja ljudi....Ne znajući što ih čeka - raspoloženja i osjećaji vatrogasaca, spasilačkih ekipa te lokalnih stanovnika mijenjali su se iz dana u dan.

No danas, tri i pol mjeseca nakon napada, kaže gospodin Noonan, osjećaji su se počeli ustaljivati: "Sada izgleda da će velika većina ljudi ostati ovdje... kažu da je njihov dom ovdje, zahvalni su što je taj dom još uvijek tu , da smo svi mi ovdje... Izgleda kao da su napadi zbližili čitave četrvti--- do sada smo svi imali odredjene predrasude o New Yorčanima i o Manhattanu... No, sada to više ne vrijedi jer su se ljudi pokazali divnima---jednostavno – nisu mogli biti ljubazniji , susretljiviji ... no što su bili..."

Svjetski trgovinski centar nalazio se u okolini gradskih četvrti koje se zovu Tribeca, Battery Park, Chinatown i Greenwich Village... što znači --- u tom se dijelu svijeta miješaju ljudi najrazličitijih podrijetala, pogleda na život, socijalne strukture, životne dobi - od one nešto siromašnije pa do najviše klase, od stare njujorške aristokracije do tek pridošlih doseljenika.... od trošnih prodavaonica suvenira do basnoslovno skupih restorana u kojima se sastaju poznati i imućni.... No, od 11. rujna, u tom dijelu grada vlada jedinstven duh: Nekoliko lokalnih restorana odmah su, po napadu, pretvoreni u zdanja koja su spasilačkim ekipama i drugim volonterima dijelila hranu 24 sata dnevno. Naravno – besplatno.

David Bouley, vlasnik je kafića Bouleys Bakery and Danube, objekta sa zavidnom ocjenom od četiri ugostiteljske zvijezdice, dakle - jednog od najpoznatijih kafića , gdje redovito svraćaju zvijezde i mušterije visokog profila... On je svoj kafić zatvorio na dva mjeseca kako bi se u kuhinji mogla pripremati hrana za radnike koji čiste ostatke Svjetskog trgovinskog centra. "Bili smo vrlo sretni da tako nešto možemo učiniti. A odgovor je bio tako snažan da nas uzbudjuje...zapravo mislim da i živimo od tog uzbudjenja, jer ovdje još uvijek nitko ne spava dovoljno..."

David Bouley bio je kuhar u nekim od najelitnijih njujorških restorana, višestruko nagradjivan za svoje umijeće. Oko sebe širi auru glamoura, poput filmskih zvijezda i poznatih bogataša koje možete vidjeti na večerama u njegovim restoranima... No, kad sam razgovarala s njim, nakon napada 11. rujna, on je bio čovjek opsjednut tek jednim jedinim ciljem: pobrinuti se da za 8 tisuća spasilačkih djelatnika bude osigurano 15 tisuća obroka dnevno , dan i noć.

David Bouley spavao je tih dana tek nekoliko sati dnevno, a spomenutu je akciju financirao iz vlatita džepa, uz donacije koje je dobio od Crvenog križa. Kaže nam da su ljudi sa svih krajeva zemlje dolazili i pomagali, a tu spadaju i zvijezde zabavnog svijeta i filma, kao i majke nekih igrača iz Nacionalne košarkaške lige: "Svi su ovdje radili, kuhali, provodili čitave dane... Dolazili su umjetici, glazbenici, svi – od glumca Davida Byrna do Keitha Richardsa iz Rolling Stonesa ..koji su radili na bifeu. Glumac Harrison Ford dijelio je hranu vatrogascima i telefonski zahvaljivao njihovim suprugama, na naporu i trudu koji su njihovi muževi ulagali u sve ovo. Često je razgovarao i s njihovom djecom, rekavši im nešto poput: “Da, ja sam glumio u Ratu zvijezda...no, danas sam ovdje, s tvojim tatom....” te “budi sada jak, brini se za mamu i sve će biti OK”.

U blizini je i Nino's – talijanski restoran koji već dvadeset godina uživa reputaciju ugodnog, nepretencioznog obiteljskog lokala. Zapravo, tako je bilo do 11. rujna. Danas je taj restoran pretvoren u ogromnu humanitarnu operaciju koja 24 sata dnevno besplatno prehranjuje policajce i spasilačke ekipe. I dok taj restoran ne uživa zvjezdani status poput onog malo prije spomenutog, danas više ne postoji niti jedan policajac u New Yorku koji nije čuo za Nino's.

Objašnjava Nino Vendome vlasnik restorana: "Bili smo napadnuti, restoran je stao... I Manhattan je stao... čitava je zemlja stala. To je bio napad na čitav svijet. Bio je to napad na moje susjede, ljude koje poznajem, na moju zajednicu....Osjetio sam da mogu i sam učiniti nešto dobro , pa sam otvorio vrata svojeg restorana . Obično smo servirali 150 obroka dnevno, no tada je potražnja porasla na sedam tisuća. Dopremili smo i montažne kućice ispred lokala. Volunteri u njima pripremaju hranu , imamo čak i roštilj na ulici koji je dug 50 stopa – dakle 15-tak metara i koji radi svaki dan - 24 sata! Ono što se ovdje dogodilo, nije mogao zamisliti niti realizirati niti najbolji arhitekt: tu se vidi pravi duh američkog naroda , a ja vam kažem: – kada postoji želja, postoji i način da se posao obavi...."

I sam interijer ovog restorana susretljiv je i topao kao i njegov vlasnik – Nino Vendome. U sredini prostorije nalazi se veliki stol, s kojeg volonteri serviraju toplu, ukusnu talijansku hranu... dok policajci i spasilačke ekipe uzimaju kratak predah za stolovima ili za barom. I dok ih gleda, vlasnik restorana razmišlja na glas: "Dakle, nakon 11.og ... više se nikada ne možemo vratiti na deseti. Mislim da će se uspostaviti novi društveni oredak. A to bismo mogli odmah početi ostvarivati tako da počnemo tretirati naše policajce s respektom koji zaslužuju."

Nino Vendome kaže da je njegov restoran, od 11. rujna nahranio više od 400 tisuća ljudi. I kaže da će čitavu godinu hraniti vatrogasce, djelatnike hitne pomoći, spasilačke ekipe Manhattana. On kaže da to čini kako bi pokazao nekoliko stvari, od kojih je možda najvažnija ona da ljudi u uniformama, koji rade na spašavanju, nisu sami. "Naša je zemlja bogata duhom i ljudima. I imamo i buduće generacije, tako da moramo misliti kako ćemo ovo nadići, kako ćemo im dati nadu za sutra.... te moramo pokazati da smo zahvalni na činjenici što smo ovdje, što postojimo kako bismo i sami mogli doprinjeti...."

U blizini restorana “Ninos” nalazi se kineska četvrt, Chinatown. Na istočnoj strani Donjeg Manhattana, tek nekoliko blokova sjeverno od ruševina Svjetskog trgovinskog centra, lokacije poznate pod imenom i Ground zero, newyorški Chinatown najveća je kineska četvrt u Sjedinjenim Državama, a ujedno i mjesto najveće koncentracije Kineza u čitavoj zaapadnoj hemisferi! Posljednjih je godina ovaj dio Manhattana postao i stjecištem useljenika iz Indije, Vijetnama, Filipina te Dominikanske Republike.

Jedna od najužurbanijih ulica Chinatowna je Canal street, gdje su većina doseljenika ili vlasnici ili pak rade u malim poduzetništvima koji imaju bliske veze s turizmom. Od 11. rujna, volumen njihova biznisa opao je za polovicu. Evo što nam kaže Mo, vlasnik prodavaonice suvenira, inače iz Bangladeša: "Biznis pada dan za danom. Prije smo puno prodavali, no sada prodamo robe u vrijednosti 50 do 70 dolara dnevno, petkom i subotom možda izmedju 200 i 300 dolara. No, to nije dovoljno za rentu, niti za hranu ... od ovoga ne možemo preživjeti."

Njegov sunarodnjak, gospodin Forhad takodjer ima problema s biznisom. "Što god ljudi govorili, ja vam mogu reći samo jedno: od bilo kojeg mjesta, radilo se o Aziji, Europi, Africi, bilo kojem drugom mjestu – istočnom ili zapadnom - New York je najbolji! I to je najvažnija stvar. Mislim da će uskoro – možda za mjesec, možda za dva... opet sve biti dobro. Trenutno nemamo puno izbora: prije smo jeli najskuplju hranu , no danas, kada ručamo, jedemo onu jeftiniju. Prije smo pili tri kave dnevno, danas pijemo jednu. No, to je nevažno – još uvijek volimo New York i još smo uvijek ovdje. Bilo istočno ili zapadno – New York je najbolji i Bog ga blagoslovio... Bog blagoslovio Ameriku..."

Po podacima New yorške trgovinske komore, oko 200 malih biznisa s donje strane Manhattana su ili morali preseliti ili su na neki drugi način pogodjeni napadima na Svjetski trgovinski centar. To je rezultiralo činjenicom da svaki dan oko 100 tisuća ljudi manje posjećuje taj dio grada.

Direktor Njujorške trgovinske komore Mark Jaffe kaže nam da postoji novac kojim će se pomoći posrnulim biznisima: "Uposlili smo najbolje publiciste, a u rezervi imamo ogromne financijske iznose. Točno je da mala poduzetništva gube klijente, pa čak su se i prodavači hot doga morali preseliti. Te ljude moramo obučiti za neku drugu djelatnost, oni trebaju naći druga zaposlenja. No, srećom, imamo fondove, imamo centre za pomoć, možemo pomoći i onima koji su najteže pogodjeni...postoje fondovi za perače sudja, za frizere. Naša uprava pogledat će knjigovodstvo svih pogodjenih biznisa koji to budu željeli i pomoći im."

Gospodin Jaffe smatra da će za obnovu područja danas poznatog kao Ground Zero biti potrebno pet godina... Dvije će godine biti potrebne da bi se samo obnovio promet, sličan onome koji je tu bio prije 11. rujna.

Naizgled udaljen čitav jedan svijet, no, zapravo, svega nekoliko kilometara sjeverno od ruševina Svjetskog trgovinskog centra, u središnjem dijelu Manhattana nalazi se Rockefeller centar. Rockefeller centar domaćin je koncertnoj dvorani Radio City Music Hall, televizijskoj postaji NBC, tu je i klizalište na otvorenom, veliki broj trgovina i malih poduzetništva raznih vrsta. Kao i svake godine, Rockefeller centar vrvi turistima i u ovoj blagdanskoj sezoni.

Jedno od mjesta koje bilježi veliki promet jest kafić Variety – restoran jeftine, brze prehrane. Vlasnik Andrew Yoon upravo otvara još jedan restoran i to – u neposrednoj blizini ruševina Svjetskog trgovinskog centra. Kada je prije nekog vremena objavio tu odluku, stigao je na naslovnice mnogih lokalnih novina. Jer – dok se većina biznisa na toj lokaciji bori tek za opstanak, gospodin Yoon prva je osoba koja oglašava otvaranje novog biznisa u neposrednoj blizini Grounda Zero. Evo kako objašnjava ovu svoju poslovnu odluku: "Pa vidite, ja se bavim brzom prehranom, brzom hranom za ručak. Pa, svi moramo jesti. Bit ćemo locirani svega jedan blok od zgrade American Exchangea , gdje još uvijek radi vrlo velik broj ljudi... Predvidjam da će negdje u budućnosti biznis ovdje biti dobar."

2001. bila je zaista drugačija od bilo koje godine u američkoj povijesti. Velika je bol i patnja nanesena ljudima diljem Sjedinejnih Država, a posebno u Washigntonu i New Yorku.... No, zahvaljujući podršci koju pružaju obitelji, prijatelji, federalna i lokalne uprave, kao i stranci diljem svijeta, Amerikanci s radošću i nestrpljenjem dočekuju 2002., odlučni i hrabri da svoju zemlju učine boljom no što je ikada bila. Sretna vam Nova godina!