Zamislite da ste najveći genij na svijetu, da ste dobitnik Nobelove nagrade za fiziku … vjerojatno biste se bavili pametnijim stvarima nego što je dizajniranje frižidera. Međutim, upravo time se bavio Albert Einstein, kasnih dvadesetih godina prošlog stoljeća.
"U to je vrijeme Einstein bio najslavniji znanstvenik na svijetu, a svejedno je frižideru posvetio puno truda," kaže Steve Silverman, autor knjige pod naslovom "Einsteinov frižider i druge priče s neobične strane povijesti". Gospodin Silverman se takvim neobičnim pričama služi kao nastavnim pomagalom - on, naime, srednjoškolcima predaje fiziku.
U Chathamu, gradiću pokraj Albanyja, u saveznoj državi New York, Steve Silverman uživa ugled profesora s 1001 pričom, kojima je svima zajednička osobina da tinejđere zainteresiraju za fiziku. Priča o Einsteinu ima i svoje objašnjenje - u njegovo vrijeme, naime, frižideri nisu bili bezopasni komadi bijele tehnike u kuhinji. Novinsko izvješće o obitelji koja je čitava pomrla u snu, otrovana hladioničkim plinom koji je procurio iz frižidera, toliko je potreslo Einsteina da se zajedno s još jednim kolegom, Leom Szilardom, bacio na dizajn mnogo sigurnijeg hladnjaka.
A, kako svojoj priči o frižideru dodaje Steve Silverman, i Leo Szilard je povijesno ime znanosti - upravo on je svojedobno zamislio lančanu nuklearnu reakciju koja bi mogla biti korištena kao oružje masovnog uništenja.
Predavanja o elektricitetu, profesor Silverman začinjava kiselim krastavcima. Njegovi učenici mogu, naime, vidjeti kako, ako se dobro priključe različite žice, kiseli krastavac svijetli poput žarulje. Steve Silverman nije poznat samo među učenicima chatamske gimnazije. Korisnici Interneta, koji tragaju za bizarnim podacima, dobro poznaju njegov web site, nazvan Useless Information Home Page.
Upravo na tom se web sajtu može naći ime čovjeka koji je pomoću 14 tisuća šibica napravio upotrebljivu violinu, skupa s gudalom. Može se naći i priča o danu kada su presušili slapovi Nijagare. To je bio jedan hladan, suhi dan u zimi 1848. godine, kada su jaki vjetrovi i led na rijeci potpuno prigušili protok vode u rijeci Nijagari. Tamošnji stanovnici tog su dana uspjeli vidjeti neizmjerne količine krupnog i sitnijeg smeća, bačenog u slavne slapove.
Knjiga "Einsteinov frižider i druge priče" ustvari je zbirka od tridesetak takovih priča koje zvuče gotovo nevjerojatno, ali su sve istinite. Steve Silverman je, u potrazi za bizarnim aspektom povijesti, pronašao i šišmiše-bombe.
Riječ je o ideji iz vremena Drugog svjetskog rata. Pensilvanijski zubar i izumitelj Lytle Adams na radiju u svom automobilu čuo je izvješća o bombardiranju Pearl Harbora. Ideja o protunapadu pala mu je na pamet istog dana: u okolnim špiljama planinskog dijela Pennsylvanije nalazili su se milijuni šišmiša. Kada bi na svakog bila pričvršćena malena količina zapaljivog sredstva, i, ako bi ih pustilo u zoru iznad Japana, Tokio bi praktički nestao u plamenu.
U običnim okolnostima, takva bi ideja bila proglašena luckastom, ali, Adams nije bio običan čovjek. On je bio jedan od osnivača današnje zrakoplovne kompanije US Airways; on je bio blizak predsjedničkoj obitelji i najvišim državnim dužnosnicima. Dakle, njegova se ideja uzimala ozbiljno i milijuni su dolara bili utrošeni prije nego što se potvrdilo da niti najveći među šišmišima ne mogu ponijeti niti najlakšu zapaljivu napravu.