Prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, od 18. do 20. studenog 1991. godine u "Veleprometovim" je skladištima zatočeno oko nekoliko tisuća civila među kojima je bilo i djece. Ubijeno je 800, a nestalima se smatra oko 1200 logoraša. U dvorištu vukovarskog "Veleprometa" obilježena je 10. obljetnica stradanja vukovarskih Hrvata i ostalih ne-Srba “Skupom sjećanja”. Slavko Holovka jedan je od logoraša koji se prisjeća:
Holovka: Ja sam mogao pobjeći, otići ranije iz Vukovara sa svojom suprugom i djecom, imam troje djece. Ali ja sam vidio da sam ovdje potreban. I tako da sam ja ostao do kraja. Kad je pao Vukovar, Srbi su nas pokupili, doveli ovdje, u "Velepromet", tu je bilo svakoga.
Onda poslije toga za Mitrovicu. I tamo sam ja bio tri i pol mjeseca. Bilo je jedno igralište, vjerojatno odbojke ili tenisa. Tu smo se morali skinut goli, za smotru. I tamo pored zida, ja prolazim, i mnogi naši Vukovarci. Vidim friško iskopan rov. Mislim si, pa nisu to iskopali sigurno da posade cvijeće. Jer je to već planirano za šta je to. Hrana je bila tako da dobijete recimo ko neki “čorbuljak”, dobro važno je da nešto bude u stomaku, a kruh je bio tako tanak da si mogao iz Mitrovice pogledati i vidjeti Zagreb.
I Ivan Galić bio je u srpskim logorima.
Galić: Ovdje u "Veleprometu" su nestajali ljudi noću. Nitko nije vidio tko je koga ubio. Evo, naši susjedi, od nekih ovih znaju nešto, jednostavno ne žele da komentiraju. A mislim da bi s tim otkrivanjem istine sebi i nama najviše pomogli. To je ovako teška uspomena, međutim moramo ići dalje. Život traži svoje. Teško pada ovo sada, budućnost i mladi ljudi. Mi umirovljenici moramo radit i izdržavat djecu. Ja imam troje djece. Vratili su se. Nitko ne radi. Malu mirovinu imam. Ponosan sam. Nisam tražio nikakvu vojnu mirovinu, jer sam smatrao da sam sposoban raditi. I nakon deset godina drago mi je kad nekoga sretnem koga mogu prepoznati.
Suživot u Vukovaru sa Srbima je moguć, ali samo s onima koji nisu bili uz agresora, smatra Galić.
Galić: Kad sam se vratio natrag, ja sam reko, ja ću biti toliko korektan da ću individualno izdvajat ljude kojima se ne javljam, a znam zašto. Ima ljudi s kojima sam bio i vrlo dobar i znam da nisu učinili nikakvo zlo. Da s njima komuniciram. Ne više onako kao prije ali komuniciram s njima. Mislim da bi svi morali svako svoju istinu da kaže i onda mi ne bi imali toliko problema.