18. studenog 1991. JNA i srpska paravojska usle su u Vukovar. Prezivjeli branitelji nisu docekali obecavanu pomoc i nakon 100 dana morali su priznati poraz visestruko nadmocnijeg neprijatelja. Uhvacena u klopku i s malim sansama da se probije do Vinkovaca posljednja grupa gardista i policajaca otpor je pruzala do 20. studenog. Da su izgubili bitku posljednjem zapovjedniku obrane grada Branku Borkovicu - Mladom Jastrebu i njegovim borcima bilo je jasno 16. studenog kada je JNA zauzela Borovo naselje cime je Vukovar izgubio posljednji prilazni put kroz kukuruzista. Vise se nije moglo ni uci ni izaci iz grada.
BORKOVIC: "Pitanje je trenutka kada ce i ti ostaci grada pasti u njihove ruke. Komunikacija s Mitnicom je totalno otezana, svedena samo na sumrak, malu noc, ne vedru nego oblacnu ili eventulno maglovitu, jer ako nije tako, onda vas tuku i ne mozete prijeci most, ne mozete prijeci na drugu stranu Vuke."
U panicnom strahu civili su iz sklonista bjezali u krug bolnice. Sto nisu unistili bombardiranjem Jugoslavenska vojska i srpske paravojne jedinice unistile su u naredna dva dana. Osvajali su ulicu po ulicu i do 17 studenog drzali su sve osim bolnice, sredista grada i Mitnice.
BORKOVIC:"I u tim zadnjim trenucima definitivno vise nismo bili u stanju, nismo mogli vise drzati niti taj mali prostor, te linije koje smo imali. Tih nekoliko stotina ljudi razdijeljenih na tri dijela, 180 ljudi na Mitnici, nesto vise od 200 ljudi u Borovu Naselju, 100 - 120 l u sredistu grada jos su uvijek bili sposobni na borbu, ali samo s onim nuznim brojem metaka koje imaju kod sebe, koje nose sa sobom, s pokojom bombom i to je sve."
U nedjelju 18. studenog za vrijeme 13 medjunarodno dogovorenog primirja Vukovar je pao a da mu nikad nije stiglo oruzje, navodno, poslano iz Zagreba.
BORKOVIC: "Ni jednog trenutka nisam dobio nikakav nalog ili signal sto ciniti nego uvijek u stilu - drzite se, cuvajte pozicije mi dolazimo. To je meni vojniku znacilo boriti se za pozicije na kojima jesam i ocekivati dolazak nasih medjutim on je izostao. To se nije dogodilo... Pitate kada sam plakao. Plakao sam mjesec dana kasnije, za docek Nove godine u Zagrebu. Ivica Arbanas i ja smo bas na samu novogodisnju noc bili tu u Zagrebu i kad su poceli ispaljivati silne rakete, pucati iz svih oruzja proslavljajuci novu godinu mi smo poceli plakati jer su pucali iz onoga cega mi nismo imali. Oni su pucali, a mi nismo imali metaka, mi smo pali jer nismo imali metaka, nismo imali streljiva, nismo imali opreme, ... To je nesto strasno, oni se razbacuju. Spoznaja Zagreba u kojem "veliki" borci hodaju po kaficima u modernim americkim odorama a mi smo u dronjcima, nemamo sta obuci... Umjesto da su nas obukli docekali su nas ruznih pogleda, proganjali su nas kao zivotinje."
Umjesto da ih doceka kao heroje vlast je vukovarske borce tretirala kao izdajnike. Vojna policija uhapsila je Borkovica i legendarnog zapovjednika Milu Dedakovica Jastreba koji je grad napustio da bi od tadasnjeg predsjednika Franje Tudjmana trazio pomoc. U Vukovar je za tromjesecne opsade stigao samo jedan konvoj s lijekovima kojim je evakuirano 114 od 1850 teskih ranjenika.
BORKOVIC: "Zasto je pao Vukovar, svi ocekuju odgovor od mene, iznutra. Vukovar se mogao braniti i obraniti, nije krivica u Vukovaru nego van grada, u svima koji nisu dovoljno dobro organizirali obranu, koji nisu slali naoruzanje i opremu koju su trebali slati, u svima koji nisu izvodili na vrijeme mobilizaciju, koji dragovoljcima nisu omogucili da dodju tamo gdje zele doci da se bore..."
18. studenog 1991. svijet je vidio les Vukovara kojeg su u koloni, nakon tri mjeseca pod zemljom, napustali njegovi stanovnici. Srpski dobrovoljci i cetnici slavili su jedan od najgorih ratnih zlocina na podrucju bivse Jugoslavije.
BORKOVIC: "To jos uvijek dolazi, nikad se ne moze isprazniti... Boli me stalno.. To je na neki nacin pocetak i kraj neceg u cemu ste bili bili gospodar zivota i smrti, i svoga i tudjih. Mozda nesto najteze u zivotu sto covjek moze nositi, najodgovornije. Nesto sto vas ne moze ostaviti hladnim vec vas je naprosto u stanju totalno slomiti. Nesto, nesto strasno."
Pripadnici 204 vukovarske brigade tek su ove godine postrojeni, ali im nikad pred svecanim strojem nisu urucena priznanja i odlikovanja. Danas ce im, nakon punih deset godina, predsjednik Hrvatske simbolicno uruciti najvise drzavno odlicje. Vukovar je 1991. branilo 1800 ljudi iako status vukovarskog branitelja uziva njih 12 tisuca.