U očekivanju premijere prvog filma o malom čarobnjaku na nauku, Harryju Potteru, 16. ovog mjeseca, raste uzbuđenje i djece i roditelja i onih koji se mogu nazvati "odraslima sa srcem djeteta". No, ako je suditi po napisima i u tako ozbiljnim časopisima kao što su sveučilišna glasila, uzbuđenja ne nedostaje niti u samoj akademskoj zajednici.
Recimo, dr. Scott Moore, profesor filozofije i teologije na sveučilištu Baylor, u članku objavljenom ovih dana, hvali kršćanske vrijednosti sadržane u pripovjetkama o malom čarobnjaku. Premda su neki kršćani zabrinuti zbog priča o vještičjim i čarobnjačkim moćima u knjigama o Harryju Potteru, piše profesor Moore, same knjige nude dovoljno uvjerljivih razloga da ih svi kršćani mogu shvatiti ozbiljno i uživati u njima.
Pripovjetke o Harryju Potteru vrve klasičnim i srednjovjekovnim kršćanskim aluzijama, tvrdi profesor Moore, i dodaje: "Autorica J.K. Rowling očito dobro shvaća bogatstvo i raznolikost kršćanskih simbola, oslanjajući se, primjerice, na likove feniksa i jednoroga. Oba simbola srednjovjekovna je Crkva prihvatila kao simboličke prikaze Krista."
Uz to, dodaje profesor Moore, Harry i njegovi prijatelji školuju se u okružju klasičnih i kršćanskih vrlina, a od svojih ponajboljih profesora, prvenstveno ravnatelja škole, ustrajno dobivaju nauk o vrijednosti istine. Od ostalih jakih kršćanskih simbola u pripovjetkama o Harryju Potteru, dr. Scott Moore, izdvaja i Voldemorta, čije ime znači "voljna smrt", upravo kao što srednjovjekovna teologija često opisuje Lucifera. Voldemort ne može ubiti našeg glavnog junaka, kaže profesor Moore, upravo zato što Harryja čuva "agape", moć ljubavi koja se žrtvovala, odnosno njegove majke koja je umrla štiteći ga.
Češće ipak od teološko-filozofskih raspri, u akademskom se tisku mogu naći premišljanja o tome hoće li se u slučaju Harryja Pottera dogoditi gotovo neviđeno – da čarolija pisane riječi preživi dolazak na veliki ekran. Recimo, Anne Collins Smith, profesorica klasičnih studija na sveučilištu Susquehanna, u Pennsylvaniji, upozorava da upravo oni elementi koji su knjige o Harryju Potteru učinili neodoljivima, mogu pokopati ekranizaciju tih pripovjetki. Majstorstvo baratanja jezikom, bogat i maštovit vokabular, te jedinstvena vještina naracije autorice, koja složene zaplete uspijeva pratiti iznimno glatko, vrlo će se teško uklopiti u filmski okvir.
I. na koncu, priličan broj pedagoga i profesora jezika i književnosti upozorava na jedan nenadoknadiv gubitak ekranizacije koji se, međutim, neće dogoditi filmu, nego sadašnjim i budućim čitateljima avantura malog čarobnjaka na nauku. Kako je to artikulirala Pat Sharp, profesorica pedagoške akademije Baylor, knjiga je svakome omogućila stvaranje njegove vlastite vizije čarobnog svijeta Harryja Pottera. Sada, bez obzira kako dobar bio film, ta će se vizija trajno pretvoriti u jednu jedinu, onu filmske kompanije Warner Brothers.