Uz svakodnevno bombardiranje, angažiranje kopnenih snaga, te premoćnu podršku međunarodne i domaće javnosti, zašto američki tisak počinje kritizirati način na koji administracija vodi rat u Afganistanu?
Prema anketi koju su nedavno proveli New York Times i televizijska mreža CBS, 88 posto Amerikanaca podržava vojnu akciju u Afganistanu. Iako predsjednik Bush uživa odlučnu podršku Amerikanaca, neki stručnjaci se pitaju – poduzima li administracija upravo one korake koji će dovesti do pobjede. James Steinberg iz instituta Brookings, koji je obnašao dužnost pomoćnika savjetnika predsjednika Clintona za nacionalnu sigurnost, rat u Afganistanu samo je dio širih napora na uklanjanju terorista. Prema njegovim riječima, Sjedinjene Države angažirane su u toj zemlji zato što talibani već dugo podržavaju bin Ladena."Iako između nas i talibana postoje velika neslaganja, i iako se oni jedva mogu nazivati vladom, ne bismo trebali brinuti o svrgavanju taliabna samo zato da bismo ih svrgnuli, već da bismo ih spriječili da pružaju utočište bin Ladenu".
Međutim, za Richarda Perlea, bivšeg dužnosnika Ministarstva obrane i znanstvenika instituta American Enterprise, cilj rata u Afganistanu trebalo bi biti upravo svrgavanje talibana. "Ideja da nam jedan od glavnih ciljeva nije uništavanje talibanskog režima čini mi se potpuno pogrešnom. Razlog za uništavanje talibana nije samo da bi bin Laden i njegova teroristička mreža izgubili utočište u Afganistanu, već i da bi se svijetu pokazalo da će i oni koji pomažu teroristima u njihovoj kampanji protiv Amerikanaca, platiti visoku cijenu".
Gospodin Perle dodaje da su se Sjedinjene Države našle u aktualnoj situaciji zbog toga što ranije nije odgovoreno na prijašnje terorističke napade na američke ciljeve. Kao primjere navodi plan o atentatu na bivšeg predsjednika Busha, napade na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji, te prvi bombaški napad na Svjetski trgovinski centar 1993. Sjedinjene Države su na ove događaje uglavnom reagirale simboličnim gestama. To je – kaže gospodin Perle – učvrstilo uvjerenje terorista i zemalja koje ih štite da se američki ciljevi mogu napadati bez većih posljedica. Stoga, prema njegovim riječima, nakon što se ostvare ciljevi akcije u Afganistanu, rat protiv terorizma treba proširiti i na druge zemlje, koje štite teroriste. Ocjene analitičara o učinkovitosti prvih pedeset dana rata poprilično se razlikuju. Robert Kagan, visoki znanstveni suradnik zaklade Carnegie i jedan od urednika časopisa Weekly Standard i New Republic, vjeruje da Sjedinjene Države gube prvu fazu rata zbog nedostaka političke volje i premalog korištenja resursa. "Zašto gubimo prvu fazu rata? Mislim da postoje neugodne sličnosti između početka ovoga rata i prve faze rata u Vijetnamu. Otvoreno govoreći, pokušavamo pobijediti uz najmanji mogući trošak. Štedimo i na diplomatskom, i na vojnom i na političkom planu".
Robert Kagan smatra da američka strategija u Afganistanu pati zbog nekoliko ograničavajućih čimbenika. Među njima je i potreba da se očuva međunarodna koalicija i da Pakistan bude zadovoljan ishodom rata. Otežavajuća je okolnost i nespremnost Sjedinjenih Država da u Afganistanu angažiraju znatnije kopnene snage, te želja da se sukob ograniči samo na tu zemlju. Uz to, zaključuje gospodin Kagan, Sjedinjene Države i koalicija trenutno možda previše brinu o sastavu buduće afganistanske vlade. James Steinberg smatra da bi Washington i njegovi koalicijski saveznici trebali usuglasiti sastav nove vlade, odnosno, obraćati pažnju i na političke, a ne samo na vojne aspekte kampanje u Afganistanu. "Ukoliko govorimo o svojim vojnim ciljevima, sigurno je da bi bilo bolje da je u Afganistanu na vlasti neka druga vlada, koja bi nam pomogla da eliminiramo terorističke organizacije i njihove logore za obuku. No, da bi se to ostvarilo, moramo usvojiti strategiju koja će imati i političku komponentu, odnosno, moramo na vlast postaviti vladu koja može kontrolirati cijeli teritorij i surađivati s nama".
Robert Kagan ne slaže se s takvom ocjenom, već smatra da se previše inzistira na političkim pitanjima, dok se ostvaruje premali napredak na vojnom planu. Prema njegovim riječima, Sjedinjene Države polaze od dvije pogrešne pretpostavke. "Prije svega, potcjenjujemo svojeg protivnika. To me podsjeća na rane godine rata u Vijetnamu, kada smo prezirali Viet Cong i nazivali ih 'patuljcima u crnim pidžamama'. Bili smo jako uvjereni u vlastitu vojnu i tehnološku nadmoć. Računali smo da ćemo se s “patuljcima u crnim pidžamama” lako obračunati, no onda smo shvatili – kao što je to jedan do naših generala rekao za talibane – da nam je neprijatelj znatno otporniji nego što smo mislili".
James Steinberg, Robert Kagan i Richard Perle složili su se da će globalna koalicija pomoći Sjedinjenim Državama na kratkoročnom planu. No, ipak se postavlja pitanje hoće li nadživjeti kraj rata u Afganistanu. Nadu u konačnu pobjedu ipak jača odlučna podrška svjetske i američke javnosti za rat protiv terorizma.