Naslov albuma - “Love and Theft”, Ljubav i kradja, preuzet je od istoimene knjige Erica Lotta, objavljene 1993, uz podnaslov “Umjetnost putujucih crnackih pjesnika-glazbenika i americka radnicka klasa.” “Jasna referentna tocka,” pise casopis RollingStone, “za album koji istrazuje neke od zamrsenih korijena rock-and-rolla”.
Svih 12 skladbi albuma snimljeno je za samo dva tjedna proslog svibnja, u jednom studiju na Manhattanu. Vecinu je Dylan i pisao na licu mjesta, u kratkim pauzama snimanja. Cetrdeset i treci Dylanov album prvi je studijski u cetiri godine…i prvi studijski u vise od cetvrt stoljeca snimljen s njegovim “putujucim bendom”, glazbenicima koji peripateticnog Dylana vec cetiri godine, sve od objavljivanja albuma “Time Out of Mind”, prate na njegovoj koncertnoj turneji “bez kraja” - gitaristom Charlijem Sextonom, multi-instrumentalistom Larryjem Campbellom te basistom Tonyjem Garnierom. I bubnjarem Davidom Kemperom. S vise od 500 odrzanih koncerata, plodna suradnja Dylana i ovog njegovog Banda, to je i na albumu - savrsena. Jedini je gost stari Dylanov prijatelj, legendarni teksaski orguljas i harmonikas, 61-godisnji Augie Meyers. Producent albuma? Ne vise Daniel Lanois, vec Jack Frost. Pseudonim iza kojega se krije – Bob Dylan. “Remekdjelo”, rijec je koja se ponavlja u ocjenama kriticara. Kao i ove: “Love and Theft” Dylanov je velicanstveni povratak njegovim korijenima – putovanje kroz glazbenu povijest Amerike, kompletna turneja kroz “American song.”
Blues, jump blues, rockabilly, odjeci Perkinsa i Presleyja, country, ragtime, folk, vaudeville, minstrel show, planinske balade, Tin Pan Alley, HoagyCarmichaelovske balade, jazzy shuffle u stilu Leona Redbonea, lijeni ritam Texas swinga, saloon croon…svjesno prizivanje vlastitog “Highway 61 Revisited”, i (ne)svjesno, “Blonde on Blonde”…….Dylan putuje americkim glazbenim krajolikom uzduz i poprijeko! Slusati ga na ovom albumu, isto je sto i naci se na tavanu prepunom starih stvari. ”Opusten,” pise RollingStone, “Dylan se svakog glazbenog idioma laca s lakocom i sigurnoscu.” U mnogima, glasom rijetko koristenim u zadnjih 30 godina!
DNK americke glazbe nije ni potrebno temeljito poznavati da bi se utvrdili izvori Dylanovog “Love and Theft”! Listu USA Today, bard Bob je rekao:” Sve su skladbe varijacije na dvanaesttaktni blues-obrazac i nemaju neku genetsku povijest. Glazba na albumu, ona je kao jedna zicana resetka. Njena podgradnja, njeno podzidje, to su stihovi. Oni sve drze na okupu.” Dylanove rijeci. Rijeci kriticara? “Love and Theft” ne samo da je prepun ludo dobre glazbe, vec je osnazen i nekim od najboljih tekstova koje je Dylan dosad napisao! Dvanaest pjesama na albumu, dvanaest je vremeplova: s korijenima duboko u tradicionalnom bluesu, one vrve suvremenim jezikom i odjekuju suvremenim nemirima.
U : “Okrenuo sam ledja suncu, svijetlost je prejaka; vidim sto u svijetu ceka svakoga; povratka nema, ne moze se natrag, jer nekad guramo i suvise naprijed…” U istoj, i ovo:”S nekima od sjecanja zivjeti se moze nauciti, s nekima od njih – ne!”
U , Dylan ce: “Kazu da oci su mi lijepe i osmijeh mio, eh, pa dobro, prodat cu ti ih, po snizeno….”
U - “Gleda me u oci, drzi za ruku i kaze – proslost se ponoviti ne moze. Ne moze? Kako mislis ‘ne moze’? Naravno da moze!” Skladbu “Mississippi” Dylan zapocinje ovako:”Dani su ti odbrojani, ali i moji su; vrijeme se gomila….svi zbijeni, pobjeci se nema kuda. Grad je dzungla….zarobljen sam u njoj…odrastao na selu, radim u gradu, od casa kad spustih kofere, zivim u nevolji i jadu.
Album “Love and Theft” potpuno se razlikuje od Dylanovog prethodnog velikog uspjeha – ‘Time Out of Mind”, i po tonu i po atmosferi. Jedinu sponu medju njima cini skladba , i to zato sto je snimljena bila za onaj prethodni, ali zbog neslaganja Dylanovog s Danielom Lanoisem oko njene produkcije, bila s njega izostavljena. U medjuvremenu, na svoj ju je album – “Globe Sessions” - ukljucila Sheryl Crow. Inace, skladbe na ovom nisu tako osobne kao na prethodnom albumu.
Dylan nije vise zaokupljen smrcu kojoj je prije nekoliko godina sam za dlaku izbjegao. Novim albumom dominira – ljubav. Zla slutnja s prethodnoga, zamijenjena je sada – ushitom. Da ne bi bilo zabune, Dylan se i dalje bavi temom kojom je zaokupljen vec 10 godina - svijet ide krivim putem, glavinja ka vlastitoj propasti, apokalipsa predstoji, a sto se ljubavi tice, zene mu i dalje cine zlo, nanose bol, srce ostaje slomljeno. Dylan jos uvijek lamentira, ali, na albumu ionako prepunom iznenadjenja, on to sada cini, a na to se malo teze priviknuti - uz izvjesnu dozu humora. U njegovom je glasu neki mig koji i najostrijim rijecima dodaje duhovitosti.
Dylan na par mjesta zvuci kao da se cak mozda smjeska! Oh, kaze on “I don’t really care….”, ali mari itekako! Samo je sa sebe svukao tijesnu kosulju ocekivanja i odlucio pogled baciti unazad, u svoju proslost, na svoj rad, ali i na svoje izvore inspiracije. Sto se buducnosti tice, u skladbi “Bye and Bye”, on kaze: “….ona je za mene vec stvar proslosti.” “Kao da se na proslosti tako dobro i duboko napio,” pise RollingStone, “da ga buducnost niti narocito plasi niti narocito impresionira, svakako ne njegova vlastita.”
“Love and Theft” predstavlja klimaks jednog izuzetnog desetljeca za Boba Dylana, kruna njegovom novom razdoblju uspjeha na pocetku kojega je izgledalo da ga je muza potpuno napustila. Stvari se krenule na bolje 1995, kad je primljen u Rock and Roll Hall of Fame. Onda, 1997, nakon problema sa srcem, album “Time Out of Mind”. I za njega tri Grammyja, medju njima i onaj za “Najbolji album godine.” Potom, prestizna nagrada washingtonskog Centra Kennedy, “za zivotni doprinos americkoj kulturi.” Pocetkom ove godine i nagrada Oscar, za skladbu “Times Have Changed”, pisanu za film “Wonder Boys”. U svibnju, Dylan slavi, s njime i cijeli svijet, svoj 60. rodjendan. Uz sve to, godisnje odrzava oko 120 koncerata! (Petog ovog mjeseca krenuo je, iz Spokanea, u Washingtonu, na najnoviju turneju koju, nakon 33 grada, kani zavrsiti 24. studenog, u Bostonu.) I sad, za svoj 43. album, izdan 11. rujna, dobija jos i neke od najboljih kritika u cijeloj svojoj dugoj karijeri.
Casopis TIME: “Dylan is back! ….Ne zato sto je bio prvi koji je objavio “The Times, They Are A-Changin’”, nego zato sto se toliko vratio natrag da je opet stao ispred svih drugih i zato sto nam je ponovno dao glazbu o kojoj je vrijedno govoriti.”
NY DAILY NEWS: “Love and Theft” domisljata je i duhovita zbirka mudrog i razboritog bluesa…Za razliku od prethodnog albuma, mracnog “Time Out of Mind”, Dylan ovog puta, dubokom osjecaju razocaranja i drugim enigmama koje ga glodju dodaje ublazujuci sloj humora i dokazuje da blues nije samo tuga i ocaj….da je on i humor i izbavljenje, da je on – zivot! Sto se glasa Dylanovog tice – on nikad nije zvucao tako divno ruiniran. Pun je pijeska i sljunka. Kao da ga je upravo pregazio kamion, a on pozivio da o tome jos i pjeva! Stihove ovako dobre nije napisao jos od svojih psihodelicnih dana!!!”
ENTERTAINMENT WEEKLY:”Dylan zvuci bolje i svjezije nego sto je godinama. Njegov je vrhunac, njegov revolucionarni period, davno bio, prije vise desetljeca. No, na ovom albumu Dylan, po prvi puta, toga nije svijestan. I to je ono sto album cini izuzetnim. Na njemu je Dylan jednostavno covjek koji se vraca poslu.”
WASHINGTON POST:”Odavno vec nije zvucao tako zivahno, tako sigurno i uvjereno, tako zaneseno i odusevljeno!…..U njegovom popucalom, grubom glasu neka je nova toplina, jedan opusten, samozadovoljan kvalitet koji tako konzistentan nije bio jos od onih davnih dana albuma “Nashville Skyline”…Tako konzistentni kao sto su sada, desetljecima nisu bili ni njegovi stihovi. I nikad mozda pristupacniji, razumljiviji. No, bez brige, Dylanova sposobnost da velike teme slika u malome i dovoljno aluzija – kulturnih, knjizevnih i glazbenih, drzat ce Dylanologe mjesecima jos duboko zaokupljene…Trijumfalni je to povratak njegovim korijenima, njegovim nadahnucima.”
I jos jednom ROLLING STONE:” Love and Theft zvuci kao glazbena autobiografija, i on to i jest, ali zvuci i kao usputna, gotovo slucajna, povijest cijele zemlje. Portret je to covjeka koji se u vlastitoj povijesti, kao i u povijesti popularne glazbe opcenito, osjeca sasvim udobno i zadovoljno….Covjeka koji kao da je konacno shvatio da ima pravo, i sposobnosti, reci stogod zeli i stogod mu je po volji.”
SAN FRANCISCO CHRONICLE:” Lukavi, stari lisac jos uvijek u sebi ima ono sto je potrebno!” A Bob Dylan, negdje pred kraj albuma, rezecim glasom – “Prije cu umrijeti nego poseniliti!”
“Love and Theft” album je prica, nekih ispricanih do kraja, drugih, te su i najbolje, kaze Greil Marcus u NYT-u, s krajem samo natuknutim. Ona apokalipticna, pod naslovom , i jedno je i drugo. Prorocanski i obeshrabrujuci komentar u kojemu Dylan-fanaticni propovjednik, uz bluegrass banjo i gitaru, opominje na Sudnji dan. “Voda raste, raste dan i noc…ljudi imovinu gube, napustaju grad….gadno je vani, nabujale vode svagdje oko nas…..ne hvataj se za mene, zar ne vidis da tonem i ja……ukebali Charlesa Darwina, dolje na Highway Five, Sudac Svevisnjem serifu kaze: I want them dead or alive…svejedno mi je…”