Okružni sud u Haagu nije nadležan za sporove vezane za rad Tribunala za ratne zločine uključujući i njegov legitimitet a Tribunalov je zadatak, prema nizozemskim zakonima i međunarodnom pravu, sankcionirati zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.
Ukoliko dođe do bilo kakvog nesporazuma, Tribunal i njegova sudska Vijeća su također mjesto gdje se sporovi razrješavaju – a ne nizozemski sud, rezime je pet stranica dugog obrazloženja suca Roela Parisa kojim su odbačeni zahtjevi Miloševićevih odvjetnika.
“Nacionalno i međunarodno pravo priznaje da unutar nizozemskog pravnog sustava Tribunal uživa isključivi autoritet odlučivanja o hapšenju osumnjičenih , što znaci da hapšenje nije posao Nizozemske”, obrazloženo je pisanom presudom. Nadalje, sudska se odluka poziva na ocjenu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je Tribunal u svakome slučaju legitiman.
Europski je sud ovu presudu donio na tužbu Mladena Naletilića – Tute koji je tužio Hrvatsku radi izručenja Haagu. Ovjetnička ekipa Slobodana Miloševića predvođena Erikom Hummersom, nedavno je pred nizozemskim sudom postavila pitanje zakonitosti i Tribunala i njegovog rada, kao i Miloševićeva uhićenja.
Naglasak je stavljen na legitimitet Tribunala koga se poriče argumentacijom da ga je osnovalo Vijeće sigurnosti, a ne Glavna skupština UN-a. Najavivši žalbu na sudsku odluku odvjetnik Hummers je odbijanje okupljenim novinarima protumačio tek “prvim korakom” u procesu. U javnosti se ipak najviše paznje pridaje 36 stranica dugom pismu Miloševića Tribunalu.
U njemu Milošević za sve što se dogodilo na tlu nekadašnje Jugoslavije, uključujući i ratne zločine, optužuje međunarodnu zajednicu i naročito Sjedinjene Države, Tribunal je “strelica u arsenalu Sjedinjenih Država” kojom Washington “sudi i demonizira neprijatelje korumpirajući međunarodno pravo”, glasi jedan od oštrijih izvadaka ovog 36 stranica dugog pisma.