Nakon što je američki tjednik Nesweek objavio članak pod naslovom – Što je CIA znala – u kojem novinar Roy Gutman ističe da je Središnja američka obavještajna služba imala s Hrvatskom, u vrijeme akcije "Oluja" 1995.godine, mnogo dublju suradnju nego se to mislilo, stižu brojne reakcije, dok se pitanje svode na jedno – hoće li te tvrdnje utjecati i na sudjenje hrvatskom generalu Anti Gotovini, optuženom na haškom tribunalu za zločine nad srpskim civilima, počinjene nakon akcije "Oluja"? U članku Newsweeka spominje se i Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji koja trenutno boravi u Washingtonu, kao znanstvenica američkog Instituta za mir.
Sa Sonjom Biserko razgovaramo zbog toga što je nakon okončanja akcije "Oluja" intervjuirala na stotine srpskih izbjeglica iz Hrvatske koji su joj iz prve ruke ispričali kako i zašto su masovno napuštali svoje domove. Ona ističe da se sve odvijalo u završnici rata na području Bosne i Hercegovine kada je dolazilo do raznih sporazuma i dogovora, pa tako i dogovora o padu takozvane Krajine u Republici Hrvatskoj:
“Neki generali iz Beograda već su bili u Krajini da se organizira povlačenje stanovništva i vojske, prije svega mislim na onaj dio oko Knina tako da su Srbi izašli iz Krajine prije nego je hrvatska vojna operacija i počela. Mnogi stanovnici tog kraja, osobito djeca, već su bili u Srbiji…
Nakon vojne operacije u samoj Krajini je došlo do velikog broja ubojstava, osobito starijih ljudi koji nisu imali namjeru nigdje ići. U toj su vojnoj operaciji sudjelovale razne skupine. Pod čijom komandom – to treba dodatno istraživati.
Prema svjedočanstvima tih ljudi koji su dolazili u ured Helsinškog odbora, a takvih je zaista bilo mnogo, Arkanove jedinice su tjerale Srbe iz vlastitih kuća. Imate primjer za to Dvor na Uni gdje su Arkanovci istjerivali Srbe iz grada i tražili od njih da napuste tu regiju. Radilo se o jednoj operaciji koja je dogovorana izmedju Srba i Hrvata, Hrvata i Bošnjaka, Hrvata i Amerikanaca i cijela situacija ima dosta skrivenih detalja koje bi sudjenja u den Haagu mogla rasvijetliti. I vojska je krenula s narodom i okupili su se oko Banje Luke. No, kada su shvatili što se dogodilo, onda su krenuli prema Srbiji.”
Gospođa Biserko ističe da su se mnogi Srbi odmah htjeli vratiti u Hrvatsku, ali da je vlada u Zagrebu tada donijela Zakon o oduzimanju imovine što je bila pravna prepreka za njihov povratak. Čak je 35 tisuća izbjeglih Srba potpisalo dokumente o vraćanju. U to je vrijeme Arkan sa svojim ljudima tjerao izbjegle Srbe u vojsku i to u vojsku bosanskih Srba kako bi se borili protiv hrvatsko-bošnjačkih snaga koje su se nalazile u ofenzivi.
Što se odgovornosti generala Ante Gotovine tiče, Sonja Biserko kaže da o tome najbolje podatke ima hrvatski ogranak Helsinškog odbora i Ivan Zvonimir Čičak koji, pak, prema navodima "Newsweeka", tvrdi da nikada nisu pronašli nijedan dokument ili činjenicu da general Gotovina naredio zločine nad preostalim Srbima. Uglavnom, riječi Sonje Biserko potvrđuju i izjave veleposlanika Sjedinjenih Država u Hrvatskoj, u doba izvođenja akcije "Oluja", Petera Galbraitha, na čije se riječi američki tjednik takodjer poziva, da je srpsko stanovništvo izbjeglo prije dolaska Hrvatske vojske, a što je u izravnoj suprotnosti s navodima iz haške optužnice za generala Gotovinu u kojoj stoji da je operacija Oluja vodila ka masovnom iseljavanju Srba.
“Sve što se u javnosti zna o "Oluji" i onome nakon same vojne akcije tek je površina ispod koje se krije mnoštvo informacija, a medju i stupanj suradnje raznih američkih službi, pa i CIA-E, s Hrvatskom vojskom i tadašnjom vladom u Zagrebu. Haški sud je najbolje mjesto da sve informacije budu objavljene”- kazala je za Glas Amerike Sonja Biserko- predsjednica srbijanskog ogranka Helsinškog Odbora za ljudska prava.