Mogli bismo ih zvati mikrobima s dodirom kralja Mide. Znanstvenici ih, međutim, zovu ekstremofili. Žive, naime, u uvjetima u kojima većina životnih oblika na Zemlji ne uspijeva preživjeti duže od par sekundi - u vrućim izvorima vode i na vulkanskim grotlima u oceanima.
Upravo prilagođenost takvim staništima razvila im je osobinu dodira kralja Mide - oni pretvaraju otopljeno zlato u njegov kruti, svima poznati oblik. Ekstremofili, koji spadaju među najjednostavnije mikroorganizme, udišu molekule zlata otopljenog u vodi i izlučuju ih kao krutine. Ovo svojstvo ekstremofila otkrio je profesor Derek Lovley, mikrobiolog sveučilišta Massachusettsa, eksperimentirajući s jednom srodnom vrstom mikroba na biološkoj razgradnji toksičnog otpada.
Kao što druge životinjske i biljne vrste na Zemlji koriste kisik, objasnio je profesor Lovley, tako ekstremofili koriste otopljene metale, ne samo zlato, nego i željezo i uran. Izlučeni kruti metali čine tek mikroskopski male grudvice, ali ukoliko se natalože ekskrementi tisuća i tisuća ekstremofila, onda je to već vidljiv komadić metala. Prema profesoru Lovleyu, proces nije isplativ u komercijalnom smislu - tek bi milijun mikroba stvorilo gram zlata! No, djelovanje ekstremofila vrlo je zanimljivo geolozima koji u tome nalaze objašnjenje za postojanje taložina s tragovima zlata u područjima koja su nekada davno bila prekrivena morima, odnosno oceanima.
Inače, što se tiče originalnog pokusa, tokom kojeg je slučajno otkriven "zlatni dodir" ekstremofila, profesor Lovley je koristio mikrobe nazvane geobakter, koji iz podzemnih voda, istim fiziološkim procesom, izvlače otopljeni uran i izlučuju ga u krutom obliku. Mjesto održavanja pokusa: Gunnison, u saveznoj državi Colorado, gdje Ministarstvo energetike provodi čišćenje područja zagađenog radioaktivnim uranom.