Ujedinjeni narodi do sad su potrošili 400 milijuna dolara na rad haaškog i Tribunala za Ruandu, što iznosi preko pet posto ukupnog proračuna Svjetske organizacije. To u razgovoru za Glas Amerike kaže Cherif Bassiouni, bivši predsjednik povjerenstva Ujedinjenih naroda za istraživanje kršenja humanitarnih zakona u bivšoj Jugoslaviji, koji je bio i kandidat za položaj glavnog tužitelja haaškog Tribunala. Profesor Bassiouni danas je direktor Međunarodnog instituta za zakon o ljudskim pravima pri sveučilištu DePaul u Chicagu.
Cherif Bassiouni smatra da će se daljnjim povećanjem troškova vezanih uz financiranje Tribunala sve češće postavljati pitanje o privođenju kraju njegova rada. Po njemu, iako dosadašnji rad suda nije puno pridonio procesu pomirenja na području bivše Jugoslavije, za to ne treba kriviti Tribunal.
"Kada je Vijeće sigurnosti osnovalo Tribunal, namjenjena mu je bila isključivo pravosudna uloga. Nažalost, sud nije osnovan u funkciji pomirenja. Jer da je to bio cilj, drugačije bi se postupalo. Tribunal ne bi bio smješten u den Haagu, nalazio bi se negdje u regiji. Objavljivali bi se i naširoko puštali u opticaj sudski izveštaji na lokalnim jezicima. Pomirenje podrazumijeva da ljudi osjete da se nešto u tom smislu događa. Međutim, Tribunal se ne bavi svakodnevnim životom ljudi u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i stoga oni ne osjećaju da se dijeli pravda koja omogućuje izlaz iz sukoba.", kaže Cherif Bassiouni.
Profesor Bassiouni ukazuje na dva aspekta rada Tribunala.
"Treba razlikovati ulogu Tribunala u odnosu na ljude u regiji i njegovu ulogu u širem povijesnom kontekstu. Smatram da je ta povijesna uloga vrlo važna, jer je međunarodnoj zajednici pokazano da međunarodni kazneni sud može funkcionirati. A time je razbijena psihološka barijera u odnosu na međunarodnu pravdu. Sve su to važne stvari. Međutim, narodi u regiji smatraju da je Tribunal manjakav. Mnogima se den Haag i njegove odluke čine daleke i bez ikakvog utjecaja. Narodi u regiji također različito reagiraju. Većina Srba smatra da je Tribunal anti-srpski. Hrvati koji su spremni za suradnju zamjeraju što njihovi visoki časnici odlaze u den Haag dok se drugima ne sudi. Glavna tužiteljica pokušava biti uravnotežena, podižući optužnice protiv jednih, drugih, trećih, što nije pravi način. Međutim, Tribunal nema ovlasti da provodi svoje odluke. Ne može narediti NATO savezu da uhiti osumnjičenike, da francuskim vojnicima u području Pala kaže - dobro, vi znate gdje se nalazi Karadžić, uhitite ga. Niti može reći predsjedniku Koštunici - poznato vam je da se general Mladić nalazi u Beogradu, uhitite ga i izručite u den Haag. Stoga je Tribunal često pod udarom kritike za nešto što nije u njegovoj nadležnosti.", ističe gospodin Bassioni.
Ipak, profesor Bassiouni naglašava da se uspjeh ovakvih sudova mjeri ostvarenjem prvotno postavljenog cilja.
"Ako je prvotni cilj bio da se pokaže da međunarodna pravda može funkcionirati, haaški Tribunal je uspješan. Ako je cilj pokazati da je dvadesetak suđenja u den Haagu obavljeno pravedno, i to se može nazvati uspjehom. Međutim, ako je cilj da se sudi svima koji su to zaslužili, uspjeh nije postignut."
Prema izjavi Cherifu Bassiounija uspjeh nije ostvaren ni ako je cilj uspostavljanja Tribunala bio pomirenje tri naroda u regiji. I zbog toga, zaključuje profesor Bassiouni, ta tri naroda smatraju da pravda nije zadovoljena.