<!-- IMAGE -->
Ovogodišnji Sundance filmski festival nastavio je tradiciju premijernog prikazivanja dokumentaraca koji nadahnjuju društvene promjene. Kako izvještava Sheri Quinn, non-fiction fimovi privlače sve širu publiku.
Medijsko tržište pretežno je ignoriralo dokumentarne filmove tijekom kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća. Upravo tada je glumac i redatelj Robert Redford odlučio iskoristiti svoj prestižni Sundance filmski festival kao platformu da promovira ovaj žanr. I čini se da mu je to i uspjelo. Filmovi koji su premijerno prikazani na ranijim festivalima, kao što su “Supersize me”, te oskarom nagrađeni dokumentarac Ala Gora, “An Inconvenient Truth”, primjeri su dokumentaraca koji mogu biti pokretači promjena. Robert Redford kaže da je film trenutno jedno od najjačih oruđa za novinare i aktiviste.
Jedan od filmova za koji se autori nadaju da bi mogao pokrenuti ljude jest “Climate Refugee”. Redatelj Michael Nash putovao je širom svijeta dokumentirajući zajednice koje su se morale raseliti uslijed katastrofa uzrokovanih oštećenjem okoliša.
"Nalazimo se na raskrižju, gdje prenapučenost, pretjerana potrošnja, nedostatni prirodni resursi i klimatske promjene prisiljavaju milijune ljudi da se sele. Ljudi su oduvijek migrirali, no nekada je postojalo dosta mjesta kamo su mogli otići. Sada postoje državne granice, preko kojih ljudi moraju prijeći, što izaziva sukobe, a to će postati pitanje nacionale sigurnosti," kazao je Nash.
Ujedinjeni narodi procjenjuju da je više od 25 milijuna ljudi diljem svijeta bilo prisiljeno da se preseli zbog klime, i da se očekuje da će se taj broj udvostručiti u sljedećih pet godina. Stanovnici najnerazvijenijih zemalja, kao i oni koji žive u otočkim zemljama bit će među prvim žrtvama, i najteže pogođeni.
Sjedinjene Države troše 25 posto svjetske energije, i na drugom su mjestu na svijetu po ispuštanju stakleničkih plinova, koje se smatra glavnim uzročnikom klimatskih promjena. Film gospodina Nasha poziv je na akciju, izjavila je američka senatorica Barbara Boxer. Ona je nazočila premijeri ovog filma, gdje je govorila o utjecaju koji bi on mogao imati na zakonske mjere američkog Kongresa vezane uz klimatske promjene.
"Vrijeme da se nešto poduzme ističe. Mi u američkom Senatu moramo nešto poduzeti sada, jer je zastupnički dom Kongresa već donio svoje odluke. Predsjednik Obama je spreman na akciju. Moj Odbor za pitanja zaštite okoliša je također poduzeo akciju, no sada nas zadržavaju. Ovaj film bi trebao pomoći u ponovnom pokretanju ovog pitanja," kazala je senatorica Boxer.
Michael Nash jedan je od novog vala redatelja koji intenzivno prate ključne probleme vremena u kojem živimo, kaže Cara Mertes, direktorica Sundance instituta za dokumentarne filmove.
"Sve je očitije da ako se ljudi ne organiziraju kako bi filmom ispričali priču, tad propuštaju jednu mogućnost. Kada ljudi jednom postanu zainteresirani za priču, žele je pratiti i žele postati dio priče koju su upravo vidjeli," kaže Mertes.
Gospođa Mertes dodaje da dokumentarci potiču na jednu novu vrst dijaloga diljem zemlje, te da u raznim zajednicama započinju debate o pitanjima kojima se ti filmovi bave. Jedno od tih pitanja je i obrazovanje, kao i dokumentarac prikazan na Sundance festival pod naslovom “Waiting for Superman” , koji se bavi tom tematikom.
Više od 70 posto američke djece od 14 godina ne zna čitati na razini svog razreda, a većina njih tu razliku nikada neće nadoknaditi. Davis Guggenheim pokušava promijeniti tu statistiku. Redatelj oskarom nagrađenog filma “An Inconvenient Truth” napravio je još jedan hit film. “Waiting for Superman”, koji je dobio nagradu publike na ovom filmskom festivalu, prikazuje američki obrazovni sustav u rasulu.
"Ovaj film neće popraviti stanje stvari u američkom javnom obrazovnom sustavu. No, ako možemo izazvati dovoljno srdžbe među majkama i očevima koji znaju da je obrazovanje u stanju krize, da traže dobre škole za svoju djecu, onda imamo šansu da riješimo ovaj problem," kaže Guggenheim.
Kao i sve veći broj drugih aktivističkih dokumentaraca, “Waiting for Superman” biti će prikazan u kino dvoranama, u kojima je publika više navikla da ih se zabavi, negoli obrazuje.
