Kad je Esme Codell kao nova učiteljica, po prvi put ušla u učionicu, pred sobom je našla 31-og učenika u dobi od 10 godina i brojne neočekivane izazove. Kako bi se s njima nosila, stvorila je vlastiti stil poduke, kojeg je predstavila u knjizi Educating Esme: Diary of a Teacher’s First Year – "Esmina poduka: Dnevnik prve školske godine jedne učiteljice." Knjiga se do sada prodala u 200 tisuća primjeraka.
TEXT: Postati učiteljicom za Esme Codell nije bio san iz djetinjstva. Nije čak ni razmišljala o nastavničkoj karijeri - sve dok nije vidjela kako snažno ta profesija utječe na dječje živote:
"Mislim da mnogi žele postati nastavnikom još od malih nogu. No, ja kao dijete nisam imala tu želju. Do moje je odluke došlo nakon što sam nekoliko godina prodavala dječje knjige. Zaista sam vidjela vrijednost upoznavanja djece s knjigama i mogućnosti koje im knjige mogu pružiti u vlastitim životima. Pokušala sam smisliti koji bi posao mogao biti najsličniji prodavačici knjiga. I došla do zaključka da je to nastavnik. Tako sam odlučila studirati pedagogiju i postala učiteljica."
Kad je Esme Codell, s 24 godine, postala učiteljicom, međutim, u učionicama se susretala s izazovima za koje je diploma iz pedagogije i razredne nastave nije pripremila. Neka od djece bila su iz vrlo nasilnih i nesretnih miljea. No, ono što ju je najviše šokiralo, kaže Esme, bila je teškoća u dobivanju podrške školske administracije za njene pristupe nastavi koji se nisu podudarali s dotadašnjom praksom i standardima.
"Ako želite biti uspješan nastavnik," kaže Esme, "to je zanimanje vođe, a ne sljedbenika." Pisana u obliku dnevnika, knjiga "Poduka Esme" uključuje brojne situacije iz njene učionice – neke tužne, neke vesele i zabavne. Autorica opisuje kako se borila s raznim problemima – od pokušaja da poboljša uspjeh svojih učenika u čitanju i pisanju, do discipliniranja djece koja bi neprestano ometala nastavu. Jedna od najvećih pogrešaka novih učitelja kad su sučeljeni s nekontroliranim ponašanjem je, kaže ona, pridavanje pažnje – to je upravo ono što dijete lošeg vladanja traži:
"Vrlo je teško ne pridati djetetu pažnju zbog onog što nam se ne sviđa, ignorirati ga i usredotočiti se na pozitivne stvari koje dobivamo od njih, kako bi oni nešto naučili. To je tehnika modifikacije ponašanja. Najbolji način kontrole nastave je angažiranje djece. Rad s udžbenicima rijetko pomaže, dijeljenje zadataka isto tako, kao ni vikanje iz petnih žila. Ono što se u mom slučaju pokazalo uspješnim je svakodnevno čitanje djeci na glas."
Tehnika kontrole nastave i podučavanja kroz glasno čitanje imala je odjeka u praksi Heather Cella-e, učiteljice koja je počela predavati iste godine kad i Esme Codell. Ona kaže:
"Ja sam držala nastavu u susjednoj učionici. Esme bi mi uvijek pomogla pri pronalaženju stvarno dobrih knjiga za određena područja. A dobru literaturu možete iskoristiti za oblikovanje mišljenja putem čitanja. Tako čitanjem knjige učenicima mogu pokazati na koji način nešto predviđam, na koji način stvaram vezu između pojmova i ideja. I obratno, tu su i koristi za poboljšanje tehnike pisanja – čitanje kvalitetnog materijala daje im uzoran model za to."
U "Poduci Esme", autorica daje i druge savjete novim nastavnicima, putem osobnih primjera - na primjer, kako je individualizirala proces nastave i našla pravog mentora. Esme Codell želi potaknuti nove nastavnike da daju sve od sebe kako bi stvorili vlastiti, individualni stil poduke.
Pritom preporučuje da ih se obuči kako najbolje surađivati s roditeljima njihovih učenika, da bi zajedničkim naporima pomogli djeci u učenju. Esme Codell sedam je godina predavala u školama na području Chicaga, a onda je dala otkaz i vratila se knjigama – svojoj trećoj karijeri, autorice knjiga za djecu.