Linkovi

Novo poglavlje u priči o Zinfandelu, "miljeniku kalifornijskih vinograda," i njegovim hrvatskim korijenima


Priča počinje, sjetit ćete se možda, godine 2001., kad su profesori Edi Maletić i Ivan Pejić, znanstvenici s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nakon višegodišnje potrage dalmatinskim vinogradima, konačno u vinogradu Ivice Radunića, u Kaštel Novom, pronašli nekoliko trsova stare sorte Crljenak kaštelanski, uzeli uzorak, s ekipom suradnika proveli DNK analizu i – eureka! Sorta za koju se vjerovalo, ili željelo vjerovati, da je kalifornijska iz – Dalmacije je potekla.

To je potvrdila i dodatna analiza koju je na Sveučilištu Kalifornije u Davisu provela znanstvenica Carole Meredith -Zinfandel i Crljenak kaštelanski ista su sorta! Sada znamo i to da su jedna te ista sorta i Zinfandel i Crljenak i Primitivo, s juga Italije, i Tribidrag, iz okolice Omiša. I da je Zinfandel/Crljenak jedan od roditelja Plavcu malom. Drugi - sorta Dobričić.I da je rodbine u Dalmaciji puno.

No, te 2001. godine, riješena je bila nekih 150 godina stara zagonetka Zinfandelova porijekla.Bilo je pokušaja rješavanja enigme zvane “Zinfandel,” s američke strane, i ranije, jer njegovo je podrijetlo intrigiralo mnoge, a istraživanja 90-ih godina s puno entuzijazma podupire Mike Grgich, znani kalifornijski vinar hrvatskog porijekla.

U njegovoj vinariji, Grgich Hills Estate, u Napa Valley, nedavno je i održana, uz predavanje o programu revitalizacije Zinfandela u Hrvatskoj, degustacija prvih hrvatskih Zinfandela.Naime, znanstvenici Maletić i Pejić, koji su, nakon prvotnog otkrića, nastavili sa svojim istraživanjima, redovito su kalifornijsku znanstvenu i vinarsku zajednicu obavještavali o rezultatima.Prije dvije godine donijeli su i uzorak svog prvog vina (eksperimentalnog, fakultetskog), ali bilo je napravljeno u maloj količini i vino nije bilo još, po riječima prof. Pejića, kako treba.Tada su i rekli da će se vratiti u Kaliforniju kad budu imali malo veće količine vina i kad njega bude i od drugih proizvođača.

PEJIĆ:“Osnovna ideja predavanja i degustacije bila je otvoriti zanimanje američke javnosti za “Zinfandel Made in Croatia” i to ne u smislu nekih količina, jer toga za sada još nema, već u smislu kvalitete.I berba 2007., vina koja smo donijeli na kušanje, zaista su bila na razini američkih Zinfandela i mi smo bili jako ponosni. Mike Grgich je bio jako ponosan s degustacijom, mislim da smo uspjeli u tom naumu.”

Skupini Amerikanaca, šarolikog sastava - novinara, vinara, sommeliera, hotelijera - predstavljena su bila četiri Zinfandela i tri Plavca: PM Mare Mrgudić, s položaja Postup, 2006; Bura PM istog proizvođača, s položaja Dingač, ista godina; Grgić Plavac 2006, koji on proizvodi u Trsteniku, većina grožđa s položaja Dingač. Od Zinfandela:Plenkovićev Crljenak 2007, redovita berba; Plenkovićev Crljenak desertno vino, od grožđa prosušenog na trsu, berba 2007; zatim Crljenak, odnosno Zinfandel proizvođača Marinović i Đurić iz Konavala, berba 2007; te fakultetski, eksperimentalni Crljenak, berba 2007.Uz njih i dva kalifornijska Zinfandela- Grgich Hills Estate 2006, redovita berba, i Grgichev Miljenko’s Old Vine Zinfandel 2005, Zinfandel s trsova starih 115 godina, mali prinos, ali vrhunska kvaliteta.

Kriterij izbora hrvatskih Zinfandela, objašnjava prof. Pejić, bila je u prvom redu njihova dostupnost: “Trenutno je na tržištu svega nekoliko vina.Zlatan Plenković je prvi počeo saditi i ima prva vina.On sâm tehnologijom još nije zadovoljan, ali ima vina, ima boce, ima solidne etikete i obzirom da s njim surađujemo od početka, zamolili smo ga da ponesemo njegova vina.Isto tako dva proizvođača iz Konavala, dva partnera, Marinović & Đurić.Oni imaju dva hektara Crljenka i njihovo je vino dobro, to smo znali čim smo ga kušali.”

U svakom slučaju, sve su to vina, dalje će prof. Maletić, koja u potpunosti reprezentiraju sortu i koja su “u toj komparaciji vina pokazatelj onoga što mi, u Hrvatskoj, možemo napraviti sa Zinfandelom i možemo li stati uz bok Zinfandela koji se proizvode u Kaliforniji, domovini Zinfandela, ako ne sorte, onda zasigurno vina i njegove reputacije.” To je, ističe on, i bio cilj odlaska i degustacije.I reakcije su bile pozitivne.

U Hrvatskoj, dodaje prof. Maletić, Crljenak, odnosno Zinfandel, strelovito se penje na ljestvici sorata, već se došlo do brojke od nekih 200.000 posađenih loza.

MALETIĆ: “Nije to velika količina, ali kad se uzme u obzir da smo do prije nekoliko godina imali samo nekoliko trsova i razmišljali što i kako napraviti... smatramo da je ta količina, odnosno interes proizvođača više nego obećavajući i moje osobno mišljenje i uvjerenje je da ako Zinfandel pokaže kvalitetu u Hrvatskoj, a nema razloga da je ne pokaže, jer je uostalom to bila vodeća sorta u Hrvatskoj, a i ova prva vina to obećavaju, da bi za 10-15 godina mogao doći blizu samog Plavca, odnosno da bi mogao postati druga crna sorta u Dalmaciji... naravno, teško da će ugroziti liderstvo i primat Plavca.”

Šanse za širenje Zinfandela su, po mišljenju prof. Maletića, velike zbog nekih njegovih karakteristika koje Plavac mali nema.Primjerice, raniji je od Plavca i iako ima svojih mana – mnogo je osjetljiviji od Plavca, na sušu, bolesti – ranije dozrijeva i može se širiti u područjima u kojima Plavac ne može, u sjevernoj Dalmaciji i u dalmatinskom zaleđu.Prije tri godine, sto trsova Crljenka posadio je u Slavoniji Vlado Krauthaker i po riječima prof. Maletića, prilično je uvjeren da bi sorta mogla dati odlične rezultate.

Očekivanja hrvatske strane od degustacije prvih hrvatskih Zinfandela u Kaliforniji, kaže prof. Maletić, potpuno su ispunjena.

MALETIĆ: “Mislim da je ovaj naš posjet opravdao očekivanja i jedino što ne bi smjeli na tome stati, proizvoditi i dalje, usvajati znanja i iskustva drugih što je moguće više i pojavljivati se s većim količinama vina na tržištu, ali svake godine barem s malim pomakom u kvaliteti na gore.”

Ono što se, dakle, degustacijom željelo postići, postignuto je, a to je informacija o tome što dobri poznavatelji Zina iz Kalifornije, ljudi koji dugo već i svakodnevno rade s tim vinima i tom sortom i od kojih se može puno naučiti, misle o Crljenku i mogućnosti da i Hrvatska sutra tržištu ponudi vrhunska vina pod imenom Zinfandel, odnosno Crljenak kaštelanski.Hrvatski se proizvođači s njom prvi put susreću i još uvijek uče, pa kontakti s Amerikancima mogu biti korisni.“U odnosu na Plavac mali, Crljenak je prilično drugačiji, i u vinogradu i u podrumu.Treba ga prvo upoznati da bi se iz sorte izvukao maksimum, da bi Zinfandel/Crljenak mogao dati, a može dati jako puno, njegov je potencijal jako visok.”

Prof. Pejić priznaje da od početka postoji jedna zadrška, jedan strah da se ne dogodi nešto loše s tom sortom, a jedna od mogućih loših stvari mogla je biti da vina budu sasvim obična, prosječna i da netko kaže – pa, naravno, sorta je i nestala zato što nije bila dobra. Međutim, kušanjem vina berbe 2007 postalo je jasno, kaže on, da je to dobra sorta, dobra sirovina, i da se od nje mogu raditi jako dobra vina, da treba samo vremena i iskustva, da se vinari naviknu na uzgoj grožđa i na vinifikaciju koja je za svaku sortu posebna.

PEJIĆ: “Ja bih rekao da mi tek dolazimo idućih godina i naša je nekakva vizija, dok sam čitao knjigu “Pariška presuda,” [Georga Tabera] da ćemo mi, za koju godinu, željeti “Kalifornijsku presudu” za naš Crljenak.”

Prisutni na degustaciji pokazali su veliko zanimanje, postavljali, kaže prof. Maletić, mnoga stručna pitanja, o podizanju vinograda, ali u prvom redu o tehnologiji u podrumu (koliko dugo su vina bila u barrique bačvicama, kojeg je porijekla hrastovina, je li primijenjena malolaktična, jesu li dodavani selekcionirani kvasci, itd.) Naravno, davali i svoj sud o kušanim vinima.Dobrohotni domaćin Mike Grgich izrazio je veliko zadovoljstvo donesenim uzorcima, za koja kaže da su “vina na svjetskoj razini,” kao i ponos dosadašnjim dostignućima hrvatskih znanstvenika, “korisnima i njihovom fakultetu i Hrvatskoj, njenom ugledu u svijetu.”Vinar Jerry Seps, vlasnik vinarije Storybook Mountain Vineyards, u Napi, jednog od vodećih kalifornijskih proizvođača Zinfandela, vrlo pozitivno je i ohrabrujuće komentirao hrvatske Zinfandele, vina od Crljenka, rekavši da prepoznaje Zinfandel u njima, te izrazio uvjerenje da u Hrvatskoj s njim mogu postići vrhunske rezultate.

Povjesničar Charles Sullivan, autor knjige “Zinfandel: A History of a Grape and Its Wine” kao i enciklopedijskog izdanja pod naslovom “A Companion to California Wine An Encyclopedia of Wine and Winemaking from the Mission Period to the Present,” mišljenja je da je misija hrvatskih znanstvenika u potpunosti ispunjena:

SULLIVAN: “Prvo smo [supruga i ja] razmišljali je li vrijedno voziti tako daleko [od Los Gatosa, južno od San Francisca], ali kad sam vidio tko će sve biti tamo, shvatio sam da će biti važno. Sva su vina bila dobra, sva s karakteristikama dobrog crnog stolnog vina, vina koja bi, kad budu konačno buteljirana, kao komercijalni proizvod, bilo vrijedno čuvati u podrumu nekoliko godina, sva sa svježim sortnim karakteristikama. Bilo je par slučajeva oksidacije, ali to se često događa s malim količinama.U vinima od Plavca maloga više je definiranog komercijalnog okusa, ali PM je u Hrvatskoj i standardna sorta.Što se Crljenka tiče, genetički je isti kao i Primitivo, ali ipak su primjetne neke razlike.Bit će zanimljivo vidjeti, u budućnosti, širenje nasada u Hrvatskoj, jer kad vina bude dovoljno da se njime napuni full-size bačva, razlika će biti velika.Impresioniran sam činjenicom da su prije samo nekoliko godina imali tek desetak trsova, a danas – 200.000.Mislim da će se za 10 godina u Hrvatskoj proizvoditi velika količina Zinfandela.To govorim kao potrošač, i tome se jako veselim, jer kao povjesničar, znate, ja s autoritetom mogu govoriti samo o onome što je bilo u prošlosti, ne mogu predviđati budućnost. Ali nadam se, vjerujem da uspjeh neće izostati.”

Za Blakea Graya, vinskog kritičara i predsjedatelja izbornog odbora Vintners Hall of Fame, degustacija hrvatskih vina – Crljenka i Plavca maloga – bila je također specijalna prilika.Istina, kaže, volio bi da je bila manje “specijalna,” jer to bi značilo da može otići u trgovinu i kupiti ta hrvatska vina.

GRAY: “Jedna od stvari koja me je na degustaciji impresionirala ta je da u proizvodnji vina u Hrvatskoj sada postoji izvjesni broj entuzijasta, pravih majstora umjetnika, s manjom proizvodnjom, ali istinski zainteresiranih za proizvodnju najboljeg vina.Trude se stvoriti osebujan stil za hrvatska vina.U razdoblju smo intenzivnih tehnoloških napredaka, pa nove hrvatske vinarije uživaju tehnološke prednosti koje mnoge početničke vinarije nisu imale, prije nekih 20 godina.Svi međutim, čini mi se, djeluju sami, ne postoji neka snažna udruga koja bi, kao grupa, donosila odluke.Grupno odlučivanje, dvosjekli je mač, da, ali pomoglo bi u stvaranju imidža hrvatskih vina izvan zemlje.A mi nemamo nikakvu predodžbu o tome što hrvatsko vino znači, što predstavlja, što i kakav okus očekivati.”

Kao u slučaju Novog Zelanda – Sauvignon Blanc; ili Argentine – Malbec.Blake vjeruje da bi isto za Hrvatsku mogao biti Plavac mali.Njega osobno impresionirao je Plavac Bura.Dopao mu se i Crljenak, naročito Marinović&Đurić iako “malo previše hrasta,” više u “svjetskom stilu,” pa nije mogao dobiti tako dobar osjećaj za grožđe, kao što je za Plavac mali u Bura vinu; kod Plenkovićevog Zinfandela našao je neke mane (trag Brett karaktera), “velika šteta,” ali istinski ga zanima Plavac mali i smatra da se Hrvatska mora na njega koncentrirati.

“Ono što želim doživjeti, što želim okusiti, to je TASTE OF CROATIA! Plavac mali to može pružiti, ima fantastičan potencijal, odlično je grožđe, sorta je Hrvatskoj jedinstvena i može za Hrvatsku odrediti njen identitet u vinskom svijetu.Samo 9% grožđa u Hrvatskoj je Plavac mali, ali nije to baš ni tako malo.Talijanskog rizlinga (Graševine) ima 24%; ne mislim da je Talijanski rizling grožđe, tj. vino, koje će etablirati Hrvatsku u svijetu.”Kad bi imao priliku postaviti hrvatskim vinarima jedno pitanje, onda bi to vjerojatno bilo: Koji cilj imate – napraviti tonu vina i prodati sve kod kuće ili se uspješno želite pokazati i potvrditi u svijetu.Mislim da je to važna odluka koju vinar mora donijeti u svemu što radi, od sadnje, opreme pa dalje...”

Na kraju, Blake Gray dodao kako se nada da će mu se ponovno pružiti prilika da kuša i hrvatski Zinfandel i Plavac mali, “da će biti sreće i da će Edi i Ivan opet doći iduće godine!”

U međuvremenu, Edi i Ivan, kako ih u Kaliforniji znaju, imaju pune ruke posla...

MALETIĆ: "Mi smo jako zainteresirani da uspije cijela ta priča s Crljenkom, iz više razloga... To je za nas jedan pokazatelj da u Hrvatskoj ima i drugih sorata, rijetkih, koje su gotovo nestale kao Zinfandel, koje nisu s druge strane ostvarile svoj “američki san,” ali koje nesumnjivo imaju kvalitetu i mi, kao zemlja, moramo se u tom pravcu razvijati, pokušati iz tog našeg autohtonog sortimenta izvući ono najbolje i ponuditi tržištu nešto specifično jer, budimo iskreni,mi smo mali i ne možemo konkurirati u svijetu Chardonnaya, Cabernet Sauvignona, Merlota... tu ima puno većih i boljih igrača."

Iskustva iz Amerike i povratne informacije treba sada prenijeti proizvođačima u Hrvatskoj.Nastavlja se i rad u okviru programa revitalizacije uzgoja i proizvodnje sorte Crljenak kaštelanski u Dalmaciji, koji financira Splitsko-dalmatinska županija.U eksperimentalnom vinogradu Zlatana Plenkovića, na Hvaru, zasađene su, jedna do druge, sve klonske varijante – Zinfandel, Crljenak, Primitivo – zajedno s Plavcem, potomkom, s Dobričićem, drugim roditeljem Plavca maloga, i s rodbinom Plavca, kako bi se vidjelo što te sorte mogu dati u istim uvjetima, kakva vina.Da li se i u vinogradima, kaže prof. Maletić, može kombinirati s njima.Bliska su rodbina, ali su ipak različite sorte, možda je moguća jedna kupaža tih rodbinskih sorata, dobri blendovi često rezultiraju višom kvalitetom.

PEJIĆ: "Pokušavamo već neko vrijeme riješiti i jedan problem vezan uz povijesnu stranu... dokazivanje da je Crljenak, odnosno Zinfandel jako dugo prisutan u Dalmaciji. Naime, prije par godina došli smo u posjed herbarija pokojnog Stjepana Bulića, autora poznate dalmatinske ampelografije.Uzorci listova stari su oko stotinu godina, imamo originalne listove mnogih sorata, među njima i list sorte Tribidrag koju više ne možemo pronaći u našim vinogradima, nitko tu sortu nema, izumrla je, nestala.

Ali, po obliku i izgledu lista čini se vrlo vjerojatno da bi taj Tribidrag mogao biti isto što i Zinfandel, isto što i Crljenak.Zašto je važno to treće ime?Ime Tribidrag? Zato što u literaturi nalazimo podatke o toj sorti i o vinu te sorte iz 15., 16. stoljeća i ako uspijemo potvrditi da je list star sto godina, i zove se Tribidrag, onda imamo relativno solidan dokaz, povijesno i genetički, da ono što danas imamo kao Crljenak kaštelanski zaista postoji u Dalmaciji više od 500-600 godina.Znat ćemo to, nadamo se, za najmanje godinu dana."

O rezultatima tog istraživanja kao i rezultatima usporedne analize iz pokusa podignutih na Hvaru i u Splitu, profesori Pejić i Maletić nadaju se javnost izvijestiti na Međunarodnom simpoziju Grapevine Genetics and Breeding koji se iduće godine održava na Cornell University, u poznatom vinorodnom kraju Finger Lakes, u saveznoj državi New York.

A budući da još uvijek postoji konfuzija po pitanju sorti i klonova kao i povijesnog aspekta Zinfandela/Crljenka, znanstvena ekipa u već dobro poznatom sastavu Edi Maletić, Ivan Pejić, Jasminka Karoglan Kontić primila je to kao pozitivnu provokaciju i, na inicijativu i uz potporu Udruge Plavac mali – Zagreb, latila se projekta pisanja knjige čije se objavljivanje očekuje za kratko vrijeme.Na hrvatskom i na engleskom jeziku, uz obilje fotografija, knjiga bi trebala biti putokaz svima - vinarima, sommelierima, studentima i stručnjacima, vinskim piscima i novinarima, turistima, ljubiteljima vina - za bolje i lakše snalaženje na rodbinski tijesno isprepletenim putevima Zinfandela, odnosno Crljenka kaštelanskog, odnosno Primitiva, odnosno Tribidraga, Dobričića također, i naravno - njihovog sjajnog potomka, Plavca maloga!

XS
SM
MD
LG