Godina dana života na način da se ne pričini nikakva šteta planetu može značajno promijeniti nečiji stil života i nakon tih 365 dana. To su iskusili njujorški pisac Colin Beavan, njegova supruga i njihova tada dvogodišnja kćerkica u njihovom eksperimentu života bez stvaranja stakleničkih plinova i smeća.
U studenom 2006. obitelj Beavan započela je svoju godinu dana života bez struje, bez prijevoza na fosilna goriva i bez kupovanja praktički ičega osim lokalno uzgojene hrane. Dobre i loše dane njihove dramatične promjene stila života zabilježene su kamerom za dokumentarni film "No Impact Man", koji se od prije nekoliko dana prikazuje u kinima.
"Pokušavam živjeti na način koji je u skladu s mojim moralnim pogledima."
Colin Beavan je postavio temeljna pravila: nema smeća, nema toaletnog papira niti papirnatih pelena, ne koristi se lift do njihovog stana na devetom katu, nema nikakvog otpada osim onoga koji se može kompostirati u vlastitom domu, u kanti s gujavicama koje će to preraditi u humus, kaže redateljica filma Laura Gabbert:
"U filmu ih vidite kako na tržnici kupuju kantu s kompostirajućim gujavicama i Michelle je užasnuta što će živjeti s crvima u kuhinji ... a onda, rez, i vidite kantu u kuhinji i njihovu dvogodišnju kćerkicu očaranu i uzbuđenu."
Kada ukinu struju, Colin pokušava svojoj obitelji predstaviti pranje rublja kao igru i zabavu. Tijekom godine dana, Michelle Beavan se suočila s mnogim vlastitim odricanjima: ukinula je kavu, maslinovo ulje i začine jer niti jedno od toga nije lokalno uzgojeni proizvod. A, na posao, u uredništvo časopisa u kojemu radi, odlazila je biciklom, kaže redateljica Gabbert:
"Kako biva sve više uvučena u projekt, ona se mijenja i prolazi stvarni proces poimanja ekoloških posljedica našeg načina života. No, ponajviše na nju djeluje to da se osjeća mnogo bliskija svojoj obitelji."
Gabbert kaže da je i Colin učinio važne promjene:
"On odrasta i kao osoba i kao aktivist za zaštitu okoliša. Kako stižemo do kraja filma, vidi se da on postaje pravi pedagog ... vide se počeci nove karijere."
Godinu dana nakon početka eksperimenta, svjetla su ponovno upaljena i obitelj Beavan koristi hladnjak i perilicu rublja. No, neke su nove navike usvojili za stalno: postali su strastveni biciklisti, jedu lokalno uzgojenu hranu i nemaju televizor. Nadaju se da će dokumentarni film i Colinova nova knjiga o godini dana života bez štete po planet pomoć i u povećanju svijesti javnosti da promjene u načinu života mogu ne samo spasiti planet nego i obogatiti vlastiti život.